BADco.: 1 siromašan i jedna 0

BADco.

Režija: Tomislav Medak & Goran Sergej Pristaš
Autori i izvođači: Pravdan Devlahović, Ivana Ivković, Aleksandra Janeva Imfeld, Ana Kreitmeyer, Tomislav Medak, Goran Sergej Pristaš, Nikolina Pristaš, Zrinka Užbinec
Dramaturgija: Ivana Ivković
Scena: Slaven Tolj
Kostimi: Silvio Vujičić
Video: Ana Hušman
Oblikovanje svjetla: Alan Vukelić
Oblikovanje zvuka: Ivan Marušić-Klif
Tonski tehničar: Jasmin Dasović

Producent:
Lovro Rumiha

Nadahnuto djelom Augusta i Loisa Lumièrea, Samuela Becketta, Vlade Kristla, Jean-Luca Godarda i Haruna Farockija.

Koprodukcija: Sveučilište u Zagrebu – Studentski centar - Teatar &TD, Steirischer Herbst
Podržali: Ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Predstava je pripremana u Centru za kulturu Novi Zagreb.
BADco. je suorganizator BLACK/North SEAS. Platforma BLACK/NORTH SEAS je podržana od programa Kultura Europske zajednice.

Praizvedeno u listopadu 2008. na Štajerskoj jeseni, u Grazu, Austriji, hrvatska premijera u siječnju 2009.

Zahvaljujemo se: Damir Bartol Indoš, Mile Blažević, Ranka Latinović, Filip Trade, Nova TV, KSET, VOX, Planet B, TKZ

URL: http://www.badco.hr
e-mail: badco - at - badco.hr

U predstavi "1 siromašan i jedna 0" vraćamo se na prizorište prvog filma - "Izlazak radnika iz tvornice Lumière" - na tvornička vrata. Prve snimljene pokretne slike prikazuju radnike kako napuštaju radno mjesto. Prelazak radništva iz mjesta industrijskog rada u svijet filma: tu započinje problematičan odnos filma i prikazivanja rada.

Od svojih početaka film teži izostavljati iz kadra manualni rad, fokusirajući se na atomizirane priče pojedinih radnika nakon što napuste svoje radno mjesto: njihove romanse, njihove prijestupe, njihove sudbine u vrtlogu svjetskih događanja. Film počinje kada rad skonča.

Polazeći od tih prvih pokretnih slika "1 siromašan i jedna 0" preispituje različite načine napuštanja rada. Što se događa kada nas savlada umor? Kada se iscrpi naš rad? Što dolazi nakon rada? - Još više rada? Što se događa kada rada ponestane, kada se tvornica zatvori, radnici uđu u štrajk ili postanu nezaposleni? Koje su poveznice između povijesti suvremenog plesa i povijesti postindustrijalizacije?

"1 siromašan i jedna 0" je predstava iz dva sloja: dok izvođači pred publikom izlažu različite načine rasapa subjekta rada, publika biva uvučena u proces preobrazbe: iz popularnog medija kina u politički teatar populizma. Teatar iscrpljen u pokretnim slikama, slike iscrpljene u teatru pokreta. Perspektiva se mijenja.

Prvo tijelo. Ne. Prvo mjesto. Ne. Prvo oboje. Sada bilo koje. Sada drugo. Mučno od jednog probam drugo. Natrag mučno od oboje. I dalje. Nekako dalje. Dok mi nije mučno od oba. Povratim i odem. Gdje nema nijednog. Dok mi nije mučno od tamo. Povratim i natrag. Tijelu ponovno. Gdje ga nema. Mjestu ponovno. Gdje ga nema. Pokušam ponovno. Ne uspijem ponovno. Bolje da ponovno. Ili bolje da gore. Ne uspijem gore ponovno. Još gore ponovno. Dok mi nije mučno. Povratim zauvijek. Odem zauvijek. Gdje nijedno nije zauvijek. Zauvijek i sve.
-- Samuel Beckett, Nagore, 1983.


Postupno bivamo zamijenjeni... neprekinutim lancem slika, slike koje porobljuju jedna drugu, svaka slika na svom mjestu, kao i svatko od nas, na svom mjestu, u lancu događanja nad kojima smo izgubili svaku moć.
-- Dziga Vertov Group, Ovdje i drugdje, 1972.


Samo kolanje vrijednosti u sklopu kino-gledatelj postalo je proizvodnjom vrijednosti jer gledanje jest oblik rada.
-- Johnathan Beller, Kino, kapital 20. stoljeća, 1994.


Prva kamera u povijesti kinematografije bila je uperena prema tvornici, no stoljeće kasnije mogli bismo reći da tvornica ne privlači film, štoviše ona ga odbija. Filmovi o radu ili radnicima nisu postali jednim od temeljnih žanrova, a prostor ispred tvornice ostao je na marginama. Većina narativnih filmova događa se u onom dijelu života koji počinje nakon što rad završi... U filmu braće Lumière iz 1895. može se naslutiti da se radnike sabralo iza tvorničkih vrata i da su preko praga nahrupili na snimateljevu zapovijed. Filmskoj režiji koja kondenzira subjekt prethodila je industrijska zapovijed koja je sinkronizirala živote mnoštva pojedinaca.
-- Harun Farocki, Izlazak radnika iz tvornice, 2001.