Rajković/Jelčić: Usporavanja
Premijera 17. siječnja 1998.
Autori i redatelji: Bobo Jelčić i Nataša Rajković
Scenograf: Samo Lapajne
Kostimografkinja: Đurđa Janeš
Glazba: Luka Zima
Igraju:
Ana Karić
Katarina Bistrović-Darvaš
Nataša Dangubić
Tvrtko Jurić
Dražen Šivak
PODRAZUMIJEVANJE
Podrazumijevanje kojim se svakodnevno služimo; ne samo na razini međuljudskih odnosa, nego i na duhovnim, mentalnim razinama, prirodna je posljedica svekolikog stanja u kojoj se nalazimo na ovoj točki razvoja i time zaslužuje našu bezpogovornu pozornost. Prekomjernost informacija kojoj smo izloženi i brzina njihove smjene, te vremenska uvjetovanost kojom smo po svojoj prirodi ograničeni, određuje i naše bivanje i naše djelovanje. Kontekstualna opterećenost je najočitija na planu jezika i komunikacije, no najpogubnija za umjetnost i to dvostruko, i kod stvaratelja i kod primatelja. Kao da je svima sve postalo i suvišno i nedovoljno; ili suvišno ili nedovoljno, pa neki pretjeruju dok neki propuštaju, no istovremeno svi mnogo očekuju.
PREPOZNAVANJE
I koliko god proces rađanja predstave bio otvoren za promjene i provjere, gotova predstava ne smije iznevjeriti opravdano očekivanje zaokruženosti. Očekivanje priče. Priča ove predstave je sačinjena od niza inicijalnih fragmenata, koje istovremeno određuje i kojima je određeno. Jednostavno, prestaje potreba za strogim kontroliranjem priče, ako se glumac ponaša opušteno i koristi govor svoj svagdanji kao način komunikacije, a pritom izgovara tekst koji mu je u najvećoj mogućoj mjeri, autentičan. Rasterećena obveze da nešto pametno ispriča, da nešto važno zaključi, priča postaje istovremeno otvorena i zatvorena, prepuštena kontekstu u koju je se poželi staviti. Priča na kraju samu sebe nenametljivo ispriča, ostavljajući pritom prostor atmosferi, koju se ionako najčešće pamti. Pa, ako se predstava ipak treba tematski odrediti, neka tema bude atmosfera.
USPORAVANJE
Čeprkajući po svojoj nutrini i budno prateći svako i najmanju manifestaciju svoga emotivnog bića, glumci su laž sveli na minimum, iz samih sebe klonirali drugog. Ti drugi u kojima se oni osjećaju kao svoji, nisu ni velika ni mala lica, oni su jednostavno mogući, drugi ljudi. Sve što ono kao takvi na kraju kažu možda nema ni povijesnu ni literarnu vrijednost, ali je jednako važno, jer iza tih riječi stoje misli i osječaji ljudi koji ih izgovaraju. Gluma više ne prenosi tuuđe riječi, već ona postaje njihovim ishodištem.
NAGRADE:
FESTIVAL GLUMCA, Županja, Vinkovci, Vukovar i Ilok 1999.
Nagrada „Ivo Fici“ NATAŠI DANGUBIĆ za ulogu Nataše u predstavi USPORAVANJA
Nagrada Županje ANI KARIĆ za predstavu USPORAVANJA
HRVATSKI FESTIVAL MALIH SCENA, Rijeka 1998
Nagrada za najbolju predstavu u cjelini predstavi USPORAVANJA
Mitteleuropski mediteranski teatar mladih-MMTM, &TD 1998.
Nagrada za najbolju glumicuMMTM-a KATARINI BISTROVIĆ DARVAŠ
Nagrada DRAŽENU ŠIVAKU kao najboljem mladom glumcu MMTM-a
5. HRVATSKI FESTIVAL MALIH SCENA, Rijeka 1998.
Nagrada za najbolju predstavu u cjelini