premijera, 7. travnja 2021. u 20h, Teatar &TD, Polukružna dvorana

izvode: Katarina Ranković, Goran Grgić, Fabijan Komljenović, Luna Pilić i Ana Pogorelić

adaptacija: Filip Šovagović

glazba: Katarina Ranković

koncept i vizual: Nina Pogorelić

svjetlo: Mario Vnučec

fotografija: Vanja Šolin

šminka: Zdenka Mihelj

„Čudna je to bol. Umirati od žudnje za nečim što nikada nećeš doživjeti.“

"Svaka priča ima svoju glazbu. Ova posjeduje bijelu glazbu. Važno je to napomenuti, jer bijela je glazba čudna vrst glazbe što ponekad zbunjuje: svira se polako, pleše se sporo. Kada se dobro svira, to je kao da čuješ zvuk tišine, a one koji je božanski plešu, promatraš li ih, doimaju se nepomičnima. Ta bijela glazba, to je nešto prokleto teško. Nemam više bogzna što za dodati. Možda tek pojasniti da se priča odvija u devetnaestom stoljeću: samo zato da nitko ne bi očekivao zrakoplove, perilice i psihoanalitičare. Nema ih. Možda drugi put". A. Baricco

Sadržaj ove priče dohvaća ne samo romantičnu priču o ljubavi, žudnji i prijateljstvu, nego i temeljna pitanja i problematiku ljudskog roda – ekonomiju, putovanja, ratovanja, civilizacijske te etničke karakteristike i različitosti, ali ima i jedan fragment koji u vrijeme nastanka djela nije bio ni slućen; bolest, zaraza, epidemija. U samoj priči radi se o bolesti dudova svilca koja ima dalekosežne posljedice u svjetskim razmjerima, što, nažalost, nalazi paralelu u situaciji u kojoj se sada čitav svijet našao, i po/dokazuje umjetnost kao odraz životne stvarnosti...

Zahvaljujemo ansamblu predstave na entuzijazmu, Teatru &TD na srdačnom gostoprimstvu, Kulturnom centru Mesnička na ustupljenom prostoru za probe, Japanskom veleposlanstvu, Kazalištu Komedija i gospođi Tanji Gotal na pomoći s kostimima, V.B.Z.-u na ustupljenom prijevodu, gospodinu Vanji Šolinu te kompanijama Aura i Bipa na poklonjenom radu i materijalima.