Dolenčić/Lemo: Alisa

Prema motivima „Alica u zemlji čudesa“ Lewisa Carrolla

Premijera 17. studenoga 2000.

Redatelj: Ivan Leo Lemo
Dramaturginja: Ana T. Dolenčić
Scenografkinja: Eloise Kazan
Kostimografkinja: Vedrana Rapić Prga
Glazba: Zvonimir Dusper
Koreografkinja: Larisa Lipovac
Oblikovanje svjetla: Miljenko Bengez
Oblikovanje tona: Branko Vodeničar

Igraju

Alisa: Natalija Đorđević
Zec: Tvrtko Jurić
Kraljica / Gusjenica: Branka Cvitković
Miš: Leon Lučev
Mačka: Nina Violić
Lažna kornjača: Ecija Ojdanić
Puh: Kristijan Beluhan
Čajanka: Nina Violić / Leon Lučev / Kristijan Beluhar

O predstavi

Bilo jednom nedjeljno poslijepodne u ljetnoj dokolici. Šum valova, pijesak sve sitniji. Može li se ponovno sastaviti isti kame od pijeska s iste plaže? Može li se val, kada dodirne kopno, ponovno otkotrljati na pučinu? Tako joj je vruće da bi mogla umrijeti. Tako je sama da bi mogla nestati. Dokolica postaje dosada, dosada postaje depresija, a depresija vodi u samoću. Šum vlastite osamljenosti rasipa se na tisuće glasova, a glasovi na stotine lica.
Tada Alisa ugleda dim i Zeca kako trči. Gori? Vatra, strašan požar. Alisa nikada nije vidjela požar. Sve je je zabavnije od ovog, pomisli Alisa i krene za Zecom.
Bilo jednom jednog sunčanog nedjeljnog poslijepodneva strašno vruće. Alisa je gledala pusta polja i zmije. Nigdje nikog. To je tako tužno, pomisli Alisa i zaplače. Onda je došao Miš. Sve su mu krave pomrle od žeđi. Suša muje uništila sva polja. Ovdje je nekada tekla rijeka, reče Miš i Alisa prestane plakati.
Bilo jednom jednog sunčanog nedjeljnog poslijepodneva neizdrživo. Od vrućine sve se zapalilo.
Čak je i Kornjača ostala bez kuće. Ono što nie spalilo sunce, zapalili su drugi.Gotovo ništa nije ostalo. Ni jednima ni drugima. Kraljica nikada ne bijaše čula za vrućine i požare. Iz njezinog srca polako počne dolaziti zima. Kad se sv od studeni zaledi, Alisa se poželi vratiti kući.... u zemlju čudesa.