k.o.: vertigo/BLOOM

k.o./ kombinirane operacije; v e r t i g o / / B L O O M

Premijera: 12.01. 2007.

koreografija: Barbara Matijević, Željka Sančanin
izvedba: Barbara Matijević, Marko Milić, Željka Sančanin
dramaturgija: Saša Božić
scena: Barbara Matijević, Željka Sančanin
svjetlo: Saša Božić
glazba/ izbor: Damir Šimunović
koprodukcija: kombinirane operacije, Berlin Kunstlerprogramm das DAAD, Asso-Theorem

Projekt je realiziran u Zagrebu, Berlinu i Dubrovniku tijekom 2006.

Projekt je podržan od Gradskog Ureda za Kulturu Grada Zagreba i Ministarstva Kulture Republike Hrvatske, a ostvaren je u sklopu Radne platforme Eksperimentalne Slobodne Scene i Kulture promjene SC-a

Zahvaljujemo: Nele Hertling, Andre Theriaultu, Damiru Todoroviću, Marijani Stanić, Ivani Franke, CDU-u, ART Radionici Lazareti , CEKAO-u i Ružici Kovačević

v e r t i g o

koreografija i izvedba: Barbara Matijević

vertigo inzistira na naizgled lakom, „pješačkom” pokretu koji paradoksalno zahtijeva drugačiju vrstu napora uloženog u preciznost plesne geste. Tijelo, ponuđeno gledatelju fluktuira između pojavljivanja i ne-pojavljivanja, te (ne)očitovanja tjelesnog rada. Gledateljev susret s ponuđenim tretira se kroz njegovu želju za značenjskim posjedovanjem cjeline, a koja je stalno suprotstavljena klizanju između pokušaja prepoznavanja i sofisticirano organizirane konfuzije znakova. Izvođačev pogled suprotstavljen je gledateljevom, vadeći ga iz njegove udobne anonimnosti, neprestano podsjećajući da ono što definiramo kao označivo nikad potpuno ne obuhvaća cijelo polje iskustva koje trebamo kako bismo imali stvarni osjećaj kontrole.

BLOOM

koreografija: Željka Sančanin
izvedba: Marko Milić, Željka Sančanin

BLOOM je svojevrsna koreografska kvazisvečanost koja za temu uzima bilo-kakav pokret i opresivnu potrebu da se njime realizira bilo kakvo značenje. Ne-odredivost, potencijalitet i multipersonalnost postaju manira, mogućnostima da se pokretom transformira uvijek već odbjeglo značenje, a izbjegnu ograničavajući uzusi reprezentacije. Koreografski postupak obilježen je istovremenim multipliciranjem i trošenjem geste, što kao rezultat upozorava na besprizornost same forme koreografije. Izvođač se prepušta elegiji svog poraza, i iz tog nastaje neka nova vrsta pretjerivanja. Glazba, svojom objektificiranošću izaziva melankolični osjećaj olakšanja bez posljedice, te naizgled pruža mogućnost pounutrenja.

www.kombiniraneoperacije.hr
to@kombiniraneoperacije.hr