Purcell / Mann: Didona i Enej & Smrt u Veneciji

Purcell / Mann / Frljić / Đurović: DIDONA I ENEJ & SMRT U VENECIJI

Premijera: 18. siječnja 2008., velika &TD, sek, garderobe

Zajednička tematska okosnica, dvije paradigmatske smrti koje dolaze kao krajnji rezultat nemogućnosti realizacije određenog tipa ljubavi, poslužila je kao polazište za supostavljanje Mannove novele Smrt u Veneciji i Purcellove opere Didona i Enej.

Polazeći od ideje dvaju prostorno odvojenih izvedbi, koje uključuju dvije publike, a dijele identično trajanje i isti glumački ansambl, ova predstava istražuje način na koji se dva scenska i realna vremena uvjetuju i stvaraju specifičnu dramaturšku međuovisnost. I dok ova međuovisnost ostaje nevidljiva na površinskoj strukturi, privilegirano mjesto njezina pojavljivanja postaje iskustvo izvođača koji se stalno seli iz jedne u drugu izvedbu. Međutim, publika ima mogućnost u jednoj večeri pogledati samo jednu izvedbu (Smrt u Veneciji u SEK-u ili Didonu i Eneja u velikoj dvorani Teatra &TD) i njihove strukturalne i vremenske uvjetovanosti ostaju izvan njezina vidokruga. Drugačije rečeno, dvije zasebne izvedbe bazirane na dva različita predloška, u jednakom trajanju, ne daju mogućnost gledatelju da sagleda sve načine na koje izvedba kojoj prisustvuje određuje onu drugu izvedbu i vice versa. U svakom slučaju, svaka od njih se može gledati kao zasebna, autonomna predstava.

Važno je napomenuti da uz dvije spomenute publike (onu koja gleda Smrt u Veneciji i onu koja gleda Didonu i Eneja) postoji i treća, ona koja je u hodniku koji povezuje SEK i veliku dvoranu Teatra &TD i koja može promatrati samo kretanje glumaca iz jedne izvedbe u drugu, njihove kostimske promjene i sl. Izvođenje promatranja u ovom slučaju pretvara glumačke izvedbeno neutralne, neintencionalne akcije u treću izvedbu i glumcu kao prostoru sedimentacije različitih iskustava dodaju još jedan sloj.

Dva klasika, Mannov novela i Purcellova opera, njihovo izuzetno mjesto u književnoj i glazbenoj umjetnosti, potvrđuju ITD-ovu spremnost da i dalje na ključnim kulturalnim čvorištima investira i propituje inovativne teatarske koncepte.

Iz kritike :

U dvostrukom projektu sve je dvostruko, a posebno znoj izvođača, pa su «Didona i Eneja / Smrt u Veneciji» istodobno i najsuzdržanija i najbolja režija Olivera Frljića. Ujedno, to je trenutno i režijski i izvođački najzahtjevniji proizvod hrvatskog kazališta koji, umjesto nemoćnim plačem, na čehovljansko pitanje odgovara barem pokušajem sinteze koja muči, ne samo hrvatsko glumište: prepustiti se nesputanosti vlastite misli, ukoliko uopće postoji, ili odustati od principa i uploviti u mainstream. Frljić je vjerojatno najprije sebi htio dokazati da može oboje, «igrati za raju i ne zanemariti taktiku». Progutavši malo, dobio je više, baš kao i publika.

Igor Ružić, Radio 101


…Govoreći o ambicioznosti čitavog projekta, rekla bih da se s njime mogu mjeriti jedino antologijski trenuci domaćeg glumišta. Način višestrukog korištenja prostora Studentskog centra (u čemu redatelju uvelike pomaže scenograf Goran Petercol), vođenje središnje sedmeročlane ekipe izvođaća, svojevrsnog „pokretnog kora“, u rasponu od veličanstvenog pathosa do surove groteske, kao i sposobnost da dramaturški prevrednuje predložak i tako pretvori Thomasa Manna u komentatora hrvatskog nacionalizma “u devedesetim godinama prošlog stoljeća“ sve su to karakteristike velikog umjetničkog događaja…

…Didona/Smrt/ Kuga predstava je bez premca na domaćim pozornicama…

Nataša Govedić, Glas Istre



Predstava je ostala dosljedna u svome odvajanju, pa nije propustila udvojiti ni gledateljski užitak…

Višnja Rogošić, Vjesnik



…S druge strane u glazbenom je pogledu majstorski posao odradio Frano Đurović, koji je snimku instrumentalne pratnje i nekih vokalnih brojeva maestralno elektronski obradio, samo još dodatno potcrtavajući nestvarnost Didoninog onostranog promišljanja vlastite sudbine. U režijskom pogledu, Frljić je pokazao iznimnu senzibilnost za zakonitost glazbene dramaturgije…

Trpimir Matasović, Zarez


Redatelj: Oliver Frljić
Koautor glazbe: Frano Đurović
Scenografija i oblikovanje svjetla: Goran Petercol
Suradnik za pokret: Sandra Banić
Glazba: Frano Đurović
Kostimi: Modni studio «artiđana»
Vizualni identitet: Laboratorium
Izvode: Vlatka Oršanić, Ana Karić, Mislav Čavajda, Nataša Dangubić, Suzana Brezovec, Lana Barić, Tvrtko Jurić, Dean Krivačić, Domagoj Dorotić, Petra Zanchi, Oliver Frljić, Frano Đurović, Damir Gregorić & Anica Tomić



teatar.hr:

Novom projektu Olivera Frljića, koji tematizira nerealizirane ljubavi, trebat ćete posvetiti dvije večeri, iako se on događa u samo jednoj.

‘Smrt u Veneciji’, iz 1912. godine, roman njemačkog autora Thomasa Manna, ujedno jedan od najpoznatijih romana 20. stoljeća, prati Gustava von Aschenbacha, slavnog, ali asketskog umjetnika na njegovom kobnom odmoru u Veneciji, gdje zamjećuje Tadzia, mladića koji je sa svojom obitelji iz Poljske došao na odmor. Aschenbach, ne shvaćajući prvotno kakve emocije je to razvio prema mladiću, postaje s vremenom njime opsjednut, potpisujući na taj način vlastitu smrtnu presudu…

‘Didona i Enej’, komorna opera engleskog baroknog skladatelja Henrya Purcella po libretu irskog poeta laureate Nahuma Tatea, prvi put je izvedena 1689. godine, a tematizira epizodu iz Vergilijeve ‘Eneide’ o nesretnoj ljubavi kartaške kraljice Didone, koja umire od ljubavi prema Eneju, nakon što on, zbog nastavka plovidbe, ostavlja i nju i Kartagu na kojoj se privremeno zaustavio.

Nalazeći u obje priče zajednički motiv o kobnim i neuspješnim te nerealiziranim ljubavnim odnosima, novi projekt Olivera Frljića kontrastira i uspoređuje Manna i Purcella, istodobno prikazujući dvije predstave u dva različita prostora, stvarajući na taj način dramaturšku međuovisnost. Ipak, na obje predstave u istoj večeri moći će sudjelovati jedino glumci koji se naizmjenično pojavljuju i u jednoj i u drugoj. U projektu izvođači, dakle, imaju privilegirano mjesto, dok će publika, ako želi pogledati obje predstave, morati to učiniti u dvije različite večeri, ili čak tri, ako odluči pogledati i prijelaznu, treću predstavu koju u hodnicima dok se glumci sele iz prostora u prostor ad hoc režira Anica Tomić, a radi se o Camusovoj ‘Kugi’.

U suradnji s Franom Đurovićem kao koautorom glazbe i Goranom Petercolom kao scenografom i oblikovateljem svjetla, ‘Didona i Enej/Smrt u Veneciji’ okuplja i zanimljivu ekipu uključujući Anu Karić, Vlatku Oršanić, Natašu Dangubić, Mislava Čavajdu, Tvrtka Jurića, Deana Krivačića, Lanu Barić, Suzanu Brezovac te, kako sam &TD najavljuje uz posebne nastupe Nine Violić i Nataše Dangubić 2. Što god to značilo...