A. Šoljan: Dioklecijanova palača

Premijera: 22.02.1969.

Redatelj: Vladimir Gerić

Scenograf: Drago Turina

Kostimograf: Marija Žarak

Muzika: Igor Kuljerić

Glume:

Dioklecijan – Drago Krča

Pjevač s lutnjom – Boris Buzančić

Prvi dvorjanin – Dragan Milivojević

Drugi dvorjanin – Emil Glad

Treći dvorjanin – Ivica Katić

Prvi graditelj, trgovac, radnik – Zlatko Madunić

Drugi graditelj, trgovac, radnik – Kruno Valentić

Treći graditelj, trgovac, radnik – Angel Palašev

Iz predstave:

DIOKLECIJAN: Ne ljutite se rimski odličnici. Ta znate da onaj tko se slobodom govora koristi, taj zlo ne misli – osim sebi. Što mi dobro nosiš iz dalekih strana?

1. TRGOVAC: Riječi, moj gospodaru, riječi.

DIOKLECIJAN: Evo što ti je sloboda govora! A što je u tvojim riječima, trgovče?

1. TRGOVAC: One će sadržavati ono što ti budeš htio. Ja ih samo prodajem.

DIOKLECIJAN: Prodaješ riječi? Mislio sam da riječi pripadaju svima.

1. TRGOVAC: I zemlja pripada svima, pa se ipak prodaje i kupuje. Ja sam trgovac riječima i stojim ti na službu, kao što su moji očevi i djedovi služili tvojim očevima i djedovima. Nadam se da ću po tradiciji svoje obitelji, ostati u tvojoj milosti, posebno u ovim povijesnim trenucima, kada su riječi sve.

DIOKLECIJAN: Ali nama sada trebaju djela, a ne riječi.

1. TRGOVAC: U nedostatku djela, mudri moj gospodaru, riječi umiruju i uvjeravaju, gdje treba umanjuju i ublažuju, gdje treba uvećavaju i umnožavaju. Riječi služe umjesto hrane i odjeće, kada ih nema, a ubiru poreze, kada ih ima. Riječi mogu biti korisne ondje, gdje djela nisu. Riječi mogu vladati i mogu služiti. Što ti u ovom času može biti potrebnije od riječi?

DIOKLECIJAN: Ali ja treba da sagradim palaču...

1. TRGOVAC: Pola palače možeš riječima sagraditi, care. Reprezentativnom količinom riječi mora da raspolaže svaki vladar koji nešto drži do sebe.

DIOKLECIJAN: Ali moja moć je stvarna...

1. TRGOVAC: Tko ne vlada nam riječima, ne vlada ni nad stvarima. Da li je crno crno, ako se crnim ne zove? Može li malo postati velikim ako se velikim ne naziva? Pokoljenja su se bavila naukom o riječima, da bi ih stavila upravo tebi pred noge, Dioklecijane.

1. DVORJANIN: To su već i stari Grci zvali dioklektika.

DIOKLECIJAN: Ali vlast je stvarna. Riječi su nepouzdane.

1. TRGOVAC: Pouzdanije su od vlasti, gospodaru. Vlasti se mijenjaju, a riječi ostaju iste. Ja raspolažem već klasičnim i iskušanim repertoarom takozvanih velikih riječi koje su se uvijek pokazale neobično korisnim. Dalje...

DVORJANI: Lijepo! Kako zanimljivo! Čujmo ga!

1. TRGOVAC: ... raspolažem naravno uobičajenim zalihama veoma jeftinih fraza, gotovih šablona, klišeja po mjeri, općih mjesta. Takozvanim riječima široke potrošnje. Po posebnoj narudžbi izrađujemo podanike s kompletnim ugrađenim rječnikom.

DVORJANI: Ah, kako zanimljivo! Šta ti je brate, nauka! Budućnost je na pragu!

NAGRADE: Zlatni lovorov vijenac na X. festivalu malih i eksperimentalnih scena Sarajevo 1969.:

• za režiju – Vladimir Gerić
• za mušku ulogu – Drago Krča
• za scenografiju – Drago Turina.