Premijera: 26.05.1975.
Prevoditeljica: Snješka Knežević
Redatelj i adaptator: Nenad Puhovski
Scenograf: Zvonimir Lončarić
Kostimograf: Marija Žarak
Muzika: Pero Gotovac
Songovi: Vjeran Zuppa
Glume:
Drago Krča
Zlatko Madunić
Ana-Maria Šutej

Vjesnik:
„Dvojica ljudi, jedan fizičar, drugi sitni trgovački putnik, jedan intelektualac, drugi proleter, jedan liberal, drugi socijalist, obojica protjerani iz Hitlerove Njemačke, nalaze se redovito za svojom porcijom piva i uz domino u nekoj kolodvorskoj krčmi u nekom gradu neke zemlje... (ima li smisla ikakva realna naznaka kad se stvarnost oko njih ruši kaokulaod karata)... Kroz Brechotve „Emigrantske razgovore“... provijava čamotinja njegove vlastite emigrantske sudbine. Ona njegovom Ziffelu i njegovu Kalleu udara žig autentičnosti: kroz njihova životna iskustva i njihov intelektualni profil čudesno se prelamaju i revitaliziraju u suživljenosti njihovih sudbina mnoga, kroz opću totalitarizaciju svijeta iskristalizirana pitanja čovjekove sudbine u našem vremenu. Hitlerova je epoha prošla, pitanja su, na žalost ostala...“
D. F.
Dnevne novosti:
„U kazalištu &TD vidjeli smo premijeru Brechtovih „Emigrantskih razgovora“ u režiji Nenada Puhovskog. To je zaista razgovor dvojice ljudi – Puhovski je napravio teatar... Brecht nudi polufilozofske anegdote; neke su poznate i kao vicevi, ali na njima je mnogo zbilje, ispod njih previše patnje. Puhovski osjetljivom inteligencijom traži to, prati stradanje ispod paradoksa, pokazuje koliko propale nade, izigrane egzistencije stoji iza rečenica koje inače izgledaju logički raskrinkane. A od svih glumaca što smo ih prošlog tjedna gledali Drago Krča je učinio najviše , ponirao najdublje – igra koja se prilaže kazališnoj antologiji...“
P. B.