Premijera: 03.03.1981.
Prijevod: Milivoj Telećan
Režija i adaptacija: Tom Durbešić
Scenografija: Velimir Domitrović
Kostimografija: Đurđa Gulija
Glazba: Boris Urlich
Maska: Fadil Hanušić
Glumi:
Mareille – Veronika Durbešić
Događa se na Silvestrovo sat prije ponoći – Nove godine, u salonu neke pariške višekatnice.
„Portret beznađa
Čovjek se neprimjetnonađe u paklu. Paklu ovog stoljeća, stoljeća u kojem je sve tako dobro, blještavo, divno pripremljeno kao u nekom proročištu, sve priređeno, da muškarac ili žena, samo treba da se u njega stropošta... I dalje da se beznadno koprca, i da kao škorpion sebi sobom otfikari vlastitu glavu. Sve je pripremljeno. I brakovi i zabave, spektakularna siva okolina i kakofonija svijeta i Nova godina i Smrt. Sve. Paklena koreografija našeg zla. Sartre, sudrug i divni Vitez ove rijetko mudre žene, gospođe Simone de Beauvoir, šapće:
- Pakao to su drugi, ali ona, mudra, ovom dramom osamljene i mlade majke, izbezumljene, polulude, lucidne žene, vraća misao na ishodište, u nas same. Kao da veli ovom dramom: „Pakao to su drugi, a i mi sami, jer mi smo i drugi.
I kćer, petnaestogodišnja djevojčica, mirno bez riječi, tek je toliko imala vremena da vidi oko sebe, i da ode, nestane – da se potiho ubije.
I tu smo kod Dostojevskog, tu smo u kolopletu Demona. Kod Stavrogina i Tihona. Tu smo u antičkoj drami.
Strah i samilost! Ali bez katarze... tok suvremenog tragičkog krika bez katarze... bez pročišćenja...
- Nismo mi za ovaj svijet... pogriješili smo adresu... – šapće Mureille... i kćer, mala djevojčica, to je shvatila i ubila se! Strmoglavila se u bezdan neba! Ne slaže se svijet naše duše, sa svijetom bubnjeva, brojeva, lima, betona. Kakav je to crv? Taj čovjek? Ta žena? Kad smo sami?
Kakvi smo?
Bez maske, bez mimikrije, to je... rekao bih, još neistraženo biće, ... u životu ... i u teatru!
Htjeli smo dati taj portert beznadja, iz čega se on sastoji, a to je realitet našeg, barem dijela života i našeg bića!
Život je ipak besanica sna!“
Tomisalv Durbešić
Nagrade:
9. festival monodrame i pantomime, Zemun 1981.