F. M. Dostojevski: Idiot

Redatelj: Ivan Plazibat
Dramatizacija: Lana Šarić
Scenografija: Igor Pauška
Kostimografija: Katarina Radošević Galić
Glazba: Gordan Tudor

Glume:
Lav Nikolajevič Miškin: Luka Dragić
Nastasja Filipovna Baraškova: Nataša Dangubić
Parfjon Semjonovič Rogožin: Filip Juričić
Aglaja Ivanovna Jepančina: Franka Klarić
Lebedev – Tocki: Nikša Butijer   



Jugo jedne zime, potkraj mjeseca studenog. Glavni junak ove priče vraća se kući, u Rusiju. Dame i gospodo, dobrodošli na tračnice vlaka za Sankt Peterburg. Upoznajte se sa sabranim djelima Lava Nikolajeviča Miškina.
Njegov je ljubavni život nahereni četverokut, na samom kraju presječen nožem. On je lice koje luta, u neprestanom i vječitom otkrivanju istine. Njegova je avantura samo kratak predah na putovanju iz mraka u mrak.


Dramsko promišljanje i dramske strategije u razvoja likova i priče unutar matrice realističkog romana nedvojbeno su pomogle da već odavno Dostojevski postane dramski pisac. U opusu Dostojevskog roman Idiot se otkriva kao osobito atraktivan dramski predložak. Riječ je romanu kojeg osnovnu strukturu nosi niz dramskih prizora od kojih jedni nastavljaju sa melodramatskom praksom vremena u kojem su nastali, drugi u iscrpljivanju vremena i repetitivnosti salonskih situacija kao da anticipiraju dramaturgiju čehovljanskog tipa, dok treći u svojoj emotivnoj ogoljenosti lica navještaju suvremeni, ispovjedni tip dramaturgije.

Ovaj posljednji tip prizora poslužit će kao dramatuška okosnica buduće predstave. Ispričana iz vizure kneza Miškina, priča o ljubavnom četverokutu Aglaja-Miškin- Nastasja Filipovna-Rogožin postaje predložak stvaranju dramatizacije i predstave koja strategijama repetivnosti, simultanosti i montaže fragmenata vodi priču emotivnom iscrpljivanju, ogoljavanju i pražnjenju. Idiot tako postaje dnevnik o Lavu Nikolajeviču Miškinu koji priču romana gleda iz vizure Miškinova putovanja iz sanatorija u santorij, iz mraka u mrak.



teatar.hr:

Adaptacija jedog od velikih ruskih romana o temi hipokrizije visokog društva i disfunkcionalnosti poštenog pojednica - u režiji Ivana Plazibata.
Jedno od velikih djela F.M.Dostojevskog, Idiot, smatra se možda jednim od prvih bitnijih modernih psiholoških romana, a svakako i kazališno najpotentnijih romana ovog velikog ruskog pisca.

Izdan 1868. godine, Idiot je označio pravi preokret u narativnoj strukturi romana 19. stoljeća, ili kako Jure Kaštelan kaže - vrijeme kneza Miškina izvire iz doživljavanja, iz trenutka uzbuđenja i potresa .To je subjektivno vrijeme koje traje u afektivnom sjećanju, u unutarnjem monologu, u rastrganim strujama svijesti.

Roman se koncentrira na liku Lav Nikolajevič Miškina, dobronamjernog i nevinog pojedinca, koji na određeni način simbolizira opreku licemjernog višeg staleža, poglavito u liku Rogožina koji je u dijametralnoj suprotnosti s Miškinovim. Njihova razlika se osobito vidi u odnosu prema Nastasji Filipovnoj, koja postaje zajednička želja obodvojice, bez obzira što je Miškinov odnos prema njoj gotovo zaštitničko-sažaljevačkog stajališta, dok Rogožinove mračne strasti dovode do ubilačke snage.

I dok se, prema rijačima redatelja predstave Ivana Plazibata, Idiot ističe po tri zanimljive linije – onu melodramatske prakse tadašnjeg vremena, zatim onu koja na neki način anticipira salonske drame čehovljevskog tipa, on se odlučuje za naglasak na onu treću – ispovijedni tip dramaturgije stavljajući u prvi plan emocionalna stanja glavnih likova, odnosno poglavito onaj Miškinove perspektive.

Za dramaturgiju se pobrinula Lana Šarić, a u glavnim ulogama možete vidjeti Luku Dragića, Natašu Dangubić i Filipa Juričića.