W. Gombrowicz: Ivona, kneginjica od Burgunda
Premijera 9.listopada 2004.
100 godina rođenja Witolda Gombrowicza, najznačajnijeg poljskog dramatičara
Prijevod: Zdravko Malić
Režija: Jasmin Novljaković
Dramaturgija: Dora Delbianco
Scenografija: Miljenko Sekulić
Kostimografija: Sanja Jakupec, Vesna Karuza i Senija Radić
Izrada kostima: Tekstilo-tehnološki fakultet
Glazba: Ivan Koprivčević
Scenski pokret: Jasminka Petek-Krpljan
Oblikovanje svjetla: Aleksandar Mondecar
Oblikovanje tona: Branko Vodeničar
Dizajn i fotografija: Bachrach & Krištofić
Skice na fotografijama: Sanja Jakupec, Vesna Karuza i Senija Radić
Fotograf predstave: Nino Šolić
Igraju:
Ivona: Daria Lorenci
Kralj Ignacije: Milivoj Beader
Kraljica Margareta: Nina Violić
Knez Filip, prijestolonasljednik: Dražen Šivak
Kancelar: Mladen Vulić
Iza, dvorska dama: Nataša Dangubić / Daria Knez
Ciprijan, knežev prijatelj: Tvrtko Jurić
Ivonine tetke: Petra Dugandžić i Ivana Krizmanić
Inocencije, dvoranin: Nikša Marinovć
Valent, lakej: Jerko Marčić
O predstavi
Drama započinje u trenutku ulaska obične djevojke Ivone u svijet dvora (na kojem vladaju kralj Ignacije i kraljica Margareta). No, ona je drukčija od svih i to toliko, da je njima nepodnošljivo biti u njezinoj blizini.
Ivonini nedostaci teroriziraju dvor. Njenim dolaskom na dvor, otvara se kaos. Svi kraljevski rituali gube smisao jer Ivona ne stvara nikakav odnos prema njima. Njena je forma otpora okrutna, to je šutnja i pasivnost. Ona dovodi u pitanje dijaloški karakter ljudskog postojanja.
Drama analizira pojavu, odnosno, odsutnost identiteta. Svi mogu postojati samo u odnosu na Drugoga, tuđa je uloga označitelj i garancija vlastitog identiteta, a neodređenje Ivone predstavlja za sve njih opasnost, u smislu gubitka vlastite osobnosti.
Ivona dovodi do pucanja dotadašnjih pravila na dvoru, ruši norme, društvena igra puca... u čemu se razotkriva i parodira ljudska potreba za zatvaranjem u konvencije. Pojava Ivone, «djevojke s nesretnim elementom» oslobađa sve potisnute grijehe, skrivene mane likova. Oni postaju sve agresivniji, gube kontrolu...
Izražene su aluzije na Macbetha (parodično proricanje budućnosti), Hamleta (u liku kneza Filipa, njegovom traganju za istinom) te na popularnu Pepeljugu (u kojoj djevojka uz pomoć dobrih vila ostvari sve svoje snove na dvoru). No, bajka je ovdje iskrivljena, vile su manipulatorice, a dvor mjesto nesreće.
Drama progovara o kolektivnom nasilju i Ivoni kao žrtvenom jarcu. Mržnja se usmjerava na jednu osobu i nakon žrtvovanja tog pojedinca, društvo je očišćeno, vraćeno u red...
Gombrowicza intrigira tema seksualnosti, spolna determinacija, samosvijest muškarca, društvena uloga žene... Stereotipi su u tom smislu društveno jasno nametnuti, no u njih se ni Ivona ni knez Filip ne uklapaju i to je ono što ih veže.
Zanimljivo je i pitanje odgovornosti koje je vječno. U društvu strogih normi i jasnih pravila nitko nije nizašto odgovoran. To pogoduje razvoju surovog ponašanja, beskrupoloznosti... Oni danas čine sve što im se prohtije jer za to sutra nitko neće biti kriv.