Premijera 31. listopada 1994.
Režija, scenografija i izbor glazbe: Ivica Boban
Dramaturginja: Ida Jurjević
Kostimografkinja: Đurđa Janeš
Igraju:
Ivana Boban
Ivana Buljan
Saša Buneta
Tarik Filipović
Alen Šalinović
Nina Violić
Manifest jedne generacije
Jedna je druga predstava Kako sada stvari stoje, napravila ono čega se Hrvatska stidi već pune tri godine. Zato katkad izaziva nelagodu, upire prstom u sebe, u ljude koje izbjegavamo, koje zaboravljamo…
Glumci na vagu bacaju živo meso, privatnost, a onda bježe u druge osobe koje su opet oni sami ili kakvima bi htjeli biti ili kojima se smiju i ne bi htjeli biti poput njih. Glumci se predstavljaju stvarnim, policijski kratkim biografijama, a potom navlače masek. Ivana Boban glumi staru prognanu Baranjku, Tarik Filipović izbjegloga Bosanca koji gubi sve na automatu, Saša Buneta i Ivana Buljan prijatelje, dva Bračanina koji se susreću na tržnici stare i jeftine robe. Alen Šalinović mašta o sretnoj starosti na Lošinju, a Nina Violić zagrebačka je frajlica koju je sirotu preveslao neki bonvivan…
Ishodišna točka bila je fizička improvizacija. No, u cijelome tijeku predstave više nema improvizacija. Zauzete su pozicije, pronađena lica, kroz njih govori gomila i otud Hrelić, susretište izgubljenih, mjesto razmjene trgovaca i mušterija. Kao što pokret prerasta u niz razrađenih prizora naivnih i toplih, tako i lica zrače uvjerljivošću, postaju maske i obratno, humor postaje groteska, a groteska stvarnost.
Kako sada stvari stoje postaje manifestom jedne generacije koja, kako sada, a i ubuduće stvari stoje, nema što izgubiti. I zato je slobodna.
Ivica Buljan
Nagrade:
Hrvatski festival malih scena Rijeka
Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu glumcima u predstavi KAKO SAD STVARI STOJE.
Međunarodni kazališni festival u Amsterdamu
MEĐUNARODNI FESTIVAL SVEUČILIŠNIH KAZALIŠTA U BRNU 1996.
Dani satire, Zagreb 1996.