Premijera: 18.03.1970.
Prevoditeljica: Snješka Knežević
Redatelj i scenograf: Vladimir Gerić
Kostimograf: Marija Žarak
Glume:
Ivica Vidović
Tomislav Svetić
Marija Sekelez
Veronika Kovačić

Večernji list:
„Za razmišljanje o mišljenju, tj. o čovjeku i njegovim mogućnostima Handke se kao povodom i primjerom poslušio u njemačkoj literaturi već poznatim likom nahočeta, koje je izraslo izvan svijeta, u mračnom skrovištu, bez društva, te nije znalo ni govoriti. U drami tog junaka nevidljivi glasovi uče govoriti, živjeti u organiziranom svijetu, svladavati predmete, uče ga redu uz obećanje da „svaki red jednom izgubi svoj užas“, no put iz mraka neznanja u svjetlo svijesti ima i svoje naličje, predmeti se osiljuju, red se pretvara u teror, svijest o sebi dovodi do priznanja da je i naše „ja“ nešto slučajno, svi nagovještaji izlaza se zatvaraju.
Dramaturški komponiran proces, kojemu Kaspara uče jeziku, prilika je autoru da na lingvističkom terenu... polemizira sa svima dominantnim sistemima mišljenja. Ne čini on to u formi elokventnog eseja već kroz neposredan krajnje precizan, vrlo racionalan dijalog kratkih, odsječenih, britkih rečenica, koje su pune paradoksa, neočekivanih zaključaka pa i namjernih besmislica koje služe ilustriranju grešaka u sistemu, a ujedno u tekstu pojačavaju njegov poseban, opor i hladan humor...“
M. G.
Vjesnik:
„„Kaspar je tragedija čovjeka koji je bačen u jedan svijet o kojemu ništa ne zna. On tu raste, izgrađuje se, bori i živi onakvim životom kakvim ga je stvorio taj mehanizam oko njega. On se zapravo ne snalazi u tom svijetu, ne zna se ponašati, razlikovati ljude od stvari i stvari od stvari, tako da na sve podjednako reagira. Zapravo je zatečen kaosom u koga je upao.“ – tako definira Ivica Vidović lik koji već tri sezone igra na sceni ITD-a...“
M. Š.
Nagrade:
XI. festival malih i eksperimentalnih scena Sarajevo, 1970.
IV. Beogradski internacionalni teatarski festival, 1970.
Zvono Lotršćak, Zagreb, 1970.