Premijera 04. ožujka 1994.
Prevoditelj: Janko Marinković
Redatelj: Branko Ivanda
Asistent redatelja: Filip Šovagović
Dramaturginja: Mani Gotovac
Scenograf: Željko Senečić
Kostimografkinja: Jasna Novak
Igraju
Regina: Neva Rošić
Alfredo: Marko Torjanac
Djevojka: Vesna Odoran/Blanka Bukač
O predstavi
Redatelj Branko Ivanda je u okašnjelom kazališnom debutu nadahnuto razvio svo svoje filmsko i mediteransko iskustvo. Njegovim se mizanscenskim rasporedima tu i tamo može pronaći neka zamjerka, ali vizualnom savršenstvu ne. Takvo što se na našim pozornicama rijetko viđa. Kongenijalnog suradnika imao je Ivanda u scenografu Željku Senečiću. Teško da je ikoji talijanski majstor scene tako sjajno pogodio sumorni Mediteran. Soba u prvom planu određena je do kiča prekasno rascvalom secesijom talijanskog otocenta.Drugi plan kroz prozor otvara gluhe, metafizički upitne dechiricovske prostore. U prostoru između njih pojavljuje su u dramskim prijelazima erotska spodoba obnažene djevojke. Premda je njezina pojava dramskoj funkciji problematična, ona sjajno djeluje kao znak predstave. No, nadasve je važno da temeljna scenska slika, zahvaljujući i majstorskoj rasvjeti Aleksandra Mondecara, upravo filmskim fluidom nakon Viscontia ili Bertoluccia obavija gotovo stalno prisutne pojave Regine (Neve Rošić) i Alfreda (Božidar Alić), pikturalno dovršena skladnim kostimima Jasne Novak.
Dalibor Foretić (Novi list, 19. travnja 1994.)
Nagrade:
Festival glumaca u Vinkovcima, 1995.