P. Turrini: Krčmarica

Premijera: 11.10.1986.

Prijevod: Nikica Petrak

Režija: Joško Juvančić

Scenograf: Zvonko Šuler

Kostimografija: Ingrid Begović

Glazbu izabrao, napisao i priredio: Arsen Dedić

Glume:

Mirandolina, krčmarica – Vera Zima

Vitez, plemić – Dragoljub Lazarov

Fabrizio, konobar – Ratko Buljan

Grof, bogati plemić – Darko Janeš

Markiz, siromašni plemić – Pero Juričić

Dejanira, glumica – Marija Sekelez

Ortensia, glumica – Nataša Maričić

U Goldonijevoj komediji o Mirandolini sve je moguće. Iako društvom vladaju muškarci, jedna žena ima gostionicu. Iako je konobar ubogi jadnik, krčmarica ga uzima za svog muža. Iako su mogućnosti aristokracije neograničene, jedan plavokrvni tip daje se od krčmarice nasaditi, smotati, rasprodati, oboriti. Ona ga najprije zagrije. Tek što suhoparni dosadnjaković uhvati plamen, ona ga dobro ohladi. U Goldonija je samostalnost žene pitanje karaktera.

Ljubim tu komediju, ali držim da u njoj mnogo što nije moguće. U ono vrijeme pogotovo ne, danas još uvijek ne. U mojoj verziji, jedna žena rinta i ponizuje se godinama, sve dok joj ne pođe za rukom dobiti u zakup jednu gostionicu. Konobar ljubi krčmaricu zato što se želi dočepati gostionice. Plavokrvni doduše pušta da mu jedna emancipirana krčmarica pristojno natrlja nos, ali je njegov uzvratni udarac tim brutalniji. Tko ima moć, taj i može. Ukratko: moj komad pokazuje povezanost između ljubavi i ekonomije.

Peter Turrini

Nagrade:

Prvomajska nagrada UDUH-a i  Vijesnika

• Predstava u cjelini
• Za režiju – J. Juvančić
• Za glumačka ostvarenja – V. Zima, D. Lazarov