Premijera: 27. 02. 1977.
Prevoditelj: Nada Grujić
Redatelj: Ivica Kunčević
Ovo je najnoviji komad E. Ionesca. Prvi put je izveden 10. studenog 1973. u Théâtre Moderne u Parizu. O njemu pisac kaže: „Glavno lice komada je nijemo: drugi govore za njega. Drugi su djelomice slike njegovih vlastitih misli. Samo djelomice. Njemu su ljudi koje vidi, koje čuje, s kojima dolazi ili ne dolazi u dodir žive zagonetke. Uostalom, čitav je svijet tom „nijemom licu“ zagonetka koja ga očajava jer je ne može riješiti. Ne uspijeva shvatiti. Većina se zadovoljava djelimičnim razumijevanjem kojim se ne razrješava naše temeljno neznanje. „Nijemo lice“ se time ne da utješiti. Uz to je svjesno da je svijet loše sačinjen, da ga nesreća i bol razaraju, te da su različiti politički i povijesni vidovi toga zla uvijek samo ponovljeni oblici koji se slabo razlikuju od trajnog udesa. Živi, dakle, bez mogućnosti života u toj bijedi postojanja, u svakom trenutku mučen, začuđen, zapanjen onim koje dolazi. “
Eugene Ionesco