H. Müller: Kvartet

Premijera: 17. siječnja 2007., polukružna &TD

redatelj: Ivica Buljan
glume: Ana Karić i Robert Waltl
glazbenik: Tvrtko Dujmović, Mitja Vrhovnik Smrekar
prostor: Tina Gverović, Ben Cain
kostimografija: Ana Savić-Gecan

Sve bitne karakteristike Laclosovih Opasnih veza sačuvane su u Kvartetu Heinera Müllera. Dok se radnja Laclosovog romana odvija u „velikom kazalištu svijeta“, u Kvartetu se svijet priziva, a u stvari je odsutan. Taj „bunker poslije Trećeg svjetskog rata“, kako ga u didaskaliji opisuje autor, priziva ideju zatvorenog prostora, tajnih društava, mjesta realizacije sadističke predstave u kojoj je sve dopušteno, gdje se sve može reći i učiniti. Daleko od stranih pogleda, u potpunom povjerenju, Merteuil i Valmont predaju se ritualu kojeg poznaju samo njih dvoje, a svoja tijela i duše podaju perverznim igrama. Užitak manifestiraju u volji za uništenjem drugoga (jedne djevice i druge, kreposne supruge), uništenjem Boga i Crkve preko radikalnog ateizma i volje za žrtvovanjem, uništenjem društvenih i moralnih vrijednosti, uništenjem ljudske vrste kroz auto-destrukciju i sterilne seksualne odnose.

produkcija: Mini teater Ljubljana, Sveučilište u Zagrebu – SC – Teatar &TD – CIIU
koprodukcija: Mestno gledališče Ptuj, Slovensko stalno gledališče Trst, Cankarjev dom Ljubljana, Art radionica Lazareti Dubrovnik, Zadar Snova, Novo kazalište i Kazalište Marina Držića Dubrovnik

teatar.hr:

Prema Laclosovom romanu nastao je dramski tekst Heinera Müllera, a po potonjem predstava u režiji Ivice Buljana.


1782. godine objavljen je epistolarni roman francuskog oficira i vojnog generala Pierra Choderlos de Laclos - Les liaisons dangereuses, odnosno, po naški, Opasne veze, koji u jednom prilično okrutnom tonu tematizira odnos dvoje ljudi, markize Merteuil i vikonta Valmonta, para koji seks i ljubavne, odnosno lažne ljubavne igrice koriste kao opasno oružje za potvrđivanje vlastite moći i, naravno okrutnosti.

1980. godine Heiner Muller, njemački dramatičar, koji je dobio pridjev najboljeg dramatičara nakon Brechta, piše Kvartet, adaptaciju Laclosovog romana.
Radnja Mullerovog Kvarteta započinje se u aristokratskom salonu prije početka Francuske revolucije, a završava se u bunkeru poslije Trećeg svjetskog rata.

Ono što čini glavno obilježje Mullerovih likova, odnosno kobnog para Merteuil-Valmont jest njihova potreba da kroz tako dug period vremena uvijek pokušavaju činiti jednu te istu stvar, poput sporta ili nekog natjecanja dokazivati se uništavajući druge. Kroz takvu sadističku igru gotovo znanstvenom analizom prilaze samom činu, koji time nije vođen strašću no više njihovom proračunatom potrebom da popune prazninu koju osjećaju, iz dana u dana, kroz različita vremena, gdje se postavljaju kao mali bogovi. Očajnički žele završiti, odnosno svršiti svoj zadatak, a da pritom ostanu vlasnici moći, oni na vrhu. Ipak, oni osjećaju strah, koji je valjda jedino što ih čini ljudskim bićima, a taj strah vezan je za ono što rade njihova tijela koja slabe i propadaju, koja ih vode prema dnu i prema propasti. Ta tijela postaju njihovo stakleno zvono, ono što ih drži u hermetičnom odnosu prema ostatku svijeta, ono što ih čini nedodirljivima i moćnima – jedino što ih odvaja od toga da sami budu upravljači svojim životima.

U teatru &TD, možete vidjeti Kvartet, u minimalističkoj režiji Ivice Buljana, gdje scenografiju čine samo jedan stari luster, i jedna stolica, a protagonisti koje glume Ana Karić i slovenski glumac Robert Waltl, ogrnuti su životinjskim krznima s veterinarskim rukavicama na rukama, a društvo im čini jednan svirač na električnoj gitari, dok im je Mullerov tekst godovo jedino pravo scensko oružje kao glavnim oružjem.