Goat Island: The Lastmaker

Premijera: 11. listopada 2007., velika &TD

Goat Island jedna je od najznačajnijih postdramskih kazališnih skupina, koja svoj rad prvenstveno temelji na zajedničkoj proizvodnji i proizvodnji zajedništva, kontinuirano preispitujući izvedbeno-predstavljačke procedure te granična područja performansa, suvremenog plesa i glumačkog kazališta.

Goat Island je koautorska skupina umjetnika osnovana 1987. godine u Chicagu. Jezgru Goat Islanda danas čine Karen Christopher, Matthew Goulish, Lin Hixson (redateljica), Mark Jeffery, Bryan Saner i Litó Walkey.

Predstava The Lastmaker odvija se usred publike, koja je posjednuta na nasuprotne strane četvrtaste pozornice. Vremenska struktura odražava povijesnu putanju Svete Sofije u Istanbulu – crkva/džamija/muzej – koja se ovdje promatra kao niz kretanja koja se susreću na različitim razinama.

1. dio – arhitektonski ples u trinaest preciznih trijadnih krugova: tijekom 39 pokreta izvođači se rastaju i ponovno sastaju u skladu s hibridnom matematikom, uz pravilan ritam s nepravilnim mjerama.

3. dio (koji nastupa iza prvoga) – arhiv nemirnih duhova raznolikih prošlosti: energijom nabijen spoj trominutnih činova, koji uključuju žensku varijantu posljednje točke Lennyja Brucea, izvođača koji pjeva duhovnu pjesmu uz pratnju na pili, izvedbe oproštajnih naputaka svetoga Franje i zadnju minutu Bachove Umjetnosti fuge.

2. dio (koji nastupa na trećem mjestu) – tišina i odsutnost slika: mikro-izvedbe kao odgovor na recitirane upute primljene od pozvanih sudionika, univerzum jednostavnih riječi i djelovanja. Epilog – uzlaz: poema, pjesma, oblak.

The Lastmaker rekapitulira interese dvadesetogodišnjeg rada skupine Goat Island i nadamo se da će se pokazati primjernim zaključkom njihovog doprinosa – putovanjem od intelektualnog k emocionalnome unutar ograničene strukture, s trajnim odjekom.

Predstava je nastala u suradnji sljedećih partnera: Goat Island, Chicago Cultural Center, Nuffield Theatre – Lancaster, Chelsea Theatre - London, Alfred ve dvoře - Prag, Museum of Contemporary Art – Chicago, Sveučilište u Zagrebu – Studentski centar – Teatar &TD – Centar istraživanja izvedbenih umjetnosti


SVJETSKA PREMIJERA DEVETE I POSLJEDNJE PREDSTAVE GOAT ISLANDA ODRŽANA JE U TEATRU &TD!

teatar.hr:

Čuvena američka kazališna trupa za mjesto početka svog kraja odabrala je baš Zagreb u kojem izvode svoju posljednju predstavu ikad.

Zašto netko odluči ugasiti uspješnu i svjetski poznatu karijeru nakon dvadeset godina i posvetiti se drukčijim kreativnim izazovima individualno, te ostati “samo” prijatelj ostalim ljudima iz grupe koju je osnovao i izgradio, vjerojatno je potpuno neutemeljeno pitanje. Recimo samo da svatko ima svoj početak i svoj kraj. Međutim, zašto ta ista grupa za svoj sunsetting odabere grad Zagreb, u kojem je u listopadu svjetska premijera njihove posljednje predstave, e to je već pitanje koje zaslužuje ozbiljnije promišljanje o odgovoru.

Pa krenimo prvo malo s povijesnom faktografijom! Goat Island je nastao 1987. kao neprofitna organizacija i kao prostor za suradnju te proizvodnju kolaborativnog performativnog rada. Osnovali su ga Lin Hixson, Matthew Goulish, Timothy i Greg McCain, a danas se sastoji od core dijela (Karen Christopher, Matthew Goulish, Lin Hixson, Mark Jeffery, Bryan Saner i Litó Walke) i associates (suradnika). Za neke od predstava ste možda čuli, nekima od njih možda i prisustvovali, a to su redom: ‘Soldier, Child, ‘Tortured Man‘ (1987); ‘We Got A Date‘ (1989); ‘Can’t Take Johnny to the Funeral‘ (1991); ‘It’s Shifting, Hank‘ (1993); ‘How Dear to Me the Hour When Daylight Dies‘ (1996); ‘The Sea & Poison‘ (1998); ‘It’s an Earthquake in My Heart‘ (2001); te ‘When will the September roses bloom?‘ i ‘Last night was only a comedy‘ (2004).

Goat Island je u svojem dvadesetogodišnjem postojanju prisustvovao rušenju raznih teatarskih okvira i bio sudionik raznih teatarskih “akcija”. Vjerojatno im reputaciju jedne od najznačajnijih suvremenih kazališnih grupa daje i činjenica da se bave istraživanjem izvedbenih procesa, stalno fluktuirajući između područja performansa, glume i suvremenog plesa. Područje njihovog interesa je i istraživanje odnosa s publikom, koju vole vidjeti puno bliže nego što je to uobičajeno u tradicionalnom drmaskom teatru. Sustav grupnog i pojedinačnog rada, jedinstvenog kreativnog procesa kroz koji prolaze radeći na predstavi, istraživanju, koreografiji, pisanju i dokumentiranju samog procesa ide u prilog vremenu koje im je potrebno za produkciju predstave – u prosjeku na projektu rade oko dvije godine. No, možda ono najzanimljivije je stavljanje naglaska na edukaciju, tj. organizaciju radionica koje koriste kao dio materijala za daljnji rad. Sam rad strukturiran je kao generativni proces koji koristi pojedinačnu kreativnu reakciju (response) na nastale materijale, koje onda ukomponiraju u izvedbene dijelove promjenjive u formi i trajanju. Goat Island naglašava kako su njihove izvedbe vječiti work-in-progress, čime su gledatelji istovremeno na neki način i “sudionici” jer kreativni proces nikada nije gotov.


Goat Island

Njihova već spomenuta predstava Lastmaker, nastaje oko ideje i problema prostora čija se namjena u prošlosti mijenjala, često bila kontradiktorna onoj prethodnoj, često upisivala konfliktnu promjenu uporabe. Prostor takvog značaja je Aja Sofija u Istambulu, koja je u svojoj prošlosti bila bizantinska crkva, pa džamija pa muzej, te su prateći tu paralelu došli i do Džamije u Zagrebu, koju prati slična povijest. Goat Island je zainteresiran kako je došlo i što se dogodilo s tim promjenama i kakvu izvedbu mogu napraviti kao reakciju na spomenuta razmišljanja.

Kada su počeli raditi na Lastmakeru, nisu pomišljali na to da će ovo biti posljednja predstava Goat Islanda, no nakon odluke da kompaniju ugase, predstava je, uz ionako kompleksnu problematiku, dobila i posebno značenje one slavne “posljednje”, koja će nakon turneje označiti kraj njihovog zajedničkog rada.

Na službenim stranicama ove kazališne grupe saznali smo da je prvotni plan putovanja u Tursku promijenjen zbog nedostatka sredstava, pa su odlučili umjesto toga doći u Zagreb te istraživati i razviti svoj rad oko zagrebačke Džamije. Teatar&TD im se pridružio kao jedan od koproducenata, te im omogućio prostore u kojima održavaju probe, a u listopadu i svjetsku premijeru. No, na pitanje zašto Zagreb govore da je to i zbog toga što su tu često boravili. Zagreb je, kažu, oduvijek od velike važnosti za rad Goat Islanda, u njemu se stalno nešto događa, a te su promjene zanimljive za kreativni proces kroz koji prolaze.

Svoju posljednju zajedničku predstavu, The Lastmaker, Goat Island premijerno će izvesti u zagrebačkom Teatru &TD

teatar.hr:

Posljednja ikad premijera jedne od najpoznatijih grupa predstavnica novog kazališta.

Goat Island, američka grupa s dvadesetogodišnjim djelovanjem za svoju posljednju premijeru odabrala je Zagreb. Česti zagrebački gosti (nekoliko su puta gostovali na Eurokazu), ovaj se put predstavljaju s izvedbom namjerno dvosmislena imena ‘The Lastmaker’.

Pripreme za predstavu započeli su u Turskoj, u istanbulskoj Aji Sofiji, a fascinirala ih je upravo povijest prenamjena te građevine – od crkve, preko džamije, do muzeja. A kad su saznali da slična priča prati i zagrebačku Džamiju, tj. današnji Dom likovnih umjetnika, Zagreb je, kažu, postao logičan izbor za residence i premijeru.

Međutim, kako je Goat Island poznat po tome da na svakoj predstavi radi i do dvije godine, čime postaje jasna brojka od devet predstava koliko su ih proizveli u dosadašnjoj karijeri, predstava je osim u Zagrebu pripremana na još pet mjesta, kod sljedećih koprodukcijskih partnera: Chicago Cultural Center (siječanj 2006.), Nuffield Theatre u Lancasteru (Velika Britanija), Chelsea Theatre u Londonu (kolovoz i rujan 2006.), Alfred ve dvoře u Pragu (siječanj 2007.) i Museum of Contemporary Art u Chicagu (kolovoz 2007.).

Predstava se, kroz način svojstven Goat Islandu, a to je izmjenjivanje vizualnih/ prostornih slika, i govorenih ulomaka tekstova te osebujni rječnik plesnih i pješačkih pokreta koji od izvođača iziskuje ekstreman fizički napor, bavi temama putanje i rastanka, na svojevrstan način sažimajući dvadesetogodišnje iskustvo zajedničkog rada.