Aristofan: Lizistrata

Premijera 28. ožujka 1992.

Prijevod: Lada Kaštelan
Adaptacija: Lada Kaštelan, Tatjana Šuput i Robert Raponja

Režija: Robert Raponja
Scenografija: Dinka Jeričević
Kostimografija: Danica Dedijer
Asistent kostimografa: Irena Sušac
Glazba: Neven Frangeš
Tekstovi songova: Tatjana Šuput
Scenki pokret: Maja Đurinović

Igraju

Lizistrata: Elizabeta Kukić
Mirina: Alma Prica
Kakonika: Nada Abrus / Ana Karić
Lmapito: Barbara Vicković
Mlada: Nadežda Peirišić
Stara: Branka Cvitković
Stari: Đuro Utješanović
Savjetnik: Željko Mavrović
Kinesija: Hrvoje Zalar
Ratnici: Mladen Domaš, Stipe Katavić, Nikša Leko,
Mladen Nikolašeić i Kruno Županić


O predstavi
Lizistratu bismo danas mogli odrediti kao antimilitarističku komediju koja se temelji na svevremenom i univerzalnom sukobu spolova. Nastala je za dugotrajnog atensko-spartanskog rata, a predstavlja duhovitu igru u kojoj atenske žene, da bi spriječile izbijanje nove vojne, napuštaju bračne postelje i tako prisiljavaju svoje muževe na sklapanje mira. Vođene prokreativnim erotskim nagonom, žene žele zaustaviti rat i mahnitanje destruktivnog ratničkog nagona. Njihova ženstvenost i mudrost jedino je oružje koje ima je na raspolaganju za ostvarivanje cilja.

Univerzalnost poruke i dramskog sukoba dostajali su da se Lizistrata održi na kazališnom repertoaru sve do naših dana. S obzirom na povijesna zbivanja, nje nimalo čudno da je jedno od Aristofanovih djela koje je u posljednjih pedesetak-šezdesetak godina doživjelo više postava, no u prethodnih dvadeset i tri stoljeća, kao točno zamjećuje autor natuknice u „The Penguin Dictionary of th Theatre“