S. Novak: Miris, zlato, tamjan

Premijera: 21.01.1974.

Dramatizacija i režija: Božidar Violić

Scenografija: Zvonimir Lončarić

Kostimografija: Marija Žarak

Asistent redatelja: Nenad Puhovski

Glume:

Mali – Izet Hajdarhodžić

Madona – Nada Subotić

Erminija – Marija Kohn

Doktor – Drago Krča

Draga – Ivka Dabetić

Lucija – Miljenka Androić – Vlajki/Tanja Knezić

Tunina – Ivo Fici/Zlatko Madunić

Petar – Ljubo Kapor

Don Vikica – Amand Alliger

Predstava je sudjelovala na 8. BITEF-u 1974. godine, Splitskom ljetu 1974. godine, 1. Smotri profesionalnih kazališta Hrvatske, Slavonski Brod, 1974. godine i Gavellinim večerima 1975. godine.

„Svakom novom detalju Violić dodaje još dva. Mnoštvo je tih sitnih kamenčića koji obrazuju mozaik ove predstave.“

F. Pašić, „Borba“, Bgd. 30. rujan 1974.

„„Mirisi, zlato i tamjan“ imaju artistički značaj na liniji dragocjenog, izvanredno pisanog, punokrvnog filozofskog romana Slobodana Novaka.“

M. Mirković, „Politika“, 30. rujan 1974.

„Zagrebački ITD je po sjajnom romanu Slobodana Novaka ostvario odličnu predstavu, koja na najbolji mogući način oživljava likove i svojevrsni senzibilitet djela.“

B. Šćepanović, „Večernji list“, 2. listopada 1974.

„Violić se ponavlja: uvijek je dobar.“

P. Božović, „Večernji list“, 2. listopada 1974.

„Najviše me impresionira što je predstava uspjela da prenese duh djela, da ne bude puka ilustracija.“

B. Anđelić, „Večernji list“, 2. listopada 1974.

„U tumačenju Božidara Violića „Mirisi, zlato i tamjan“, istovremeno konkretna priča iz života grupe ljudi na siromašnom otoku i parabola o starom koje je iskorijenjeno, žilavo i uporno, sposobno da se održava i na onoj jedinoj preostaloj rečenici koju Madona neprekidno ponavlja, i novom koje ne dolazi „na tanjuru“, kroz provaljena vrata, već se mučno probija, ostavljajući za sobom raznolike „dokaze“ o karakteru svojeg nastojanja.

Da se i od dobre literature mogu „praviti“ drame uvjerio nas je Božidar Violić u čijem je „prevođenju“ za scenu Novakov roman, pomičući se od meditativne proze ka satiri – istina, izgubio nešto od slojevitosti i suptilnosti, ali je u ovom scenskom svođenju roman postao „prohodniji“, čitljiviji i nedvosmisleniji.“

M. Pervić, „Politika“, 7. listopad 1974.

„Nadasve kvalitetna, suvremena i intrigirajuća predstava.“

T. M. Bilosnić, „Odjek“, 1. lipanj 1974.

„Premda je riječ o dramatizaciji, ovo je događaj za našu domaću dramaturgiju i za repertoarnu politiku zagrebačkih kazališta.“

A. Stipičević, VUS, 9. siječnja 1974.

„Redatelj Violić je najviše pažnje posvećivao stvaranju ugođaja i tu se pokazao kao umjetnik koji izvrsno poznaje kazalište,njegove mogućnosti i njegove granice.“

dr. Š. Jurišić, „Književne novine“, 16. svibanj 1974.