M.U.R. (suradnja sa ZPA)

Projekt je realiziran 2002. godine u Teatru ITD uz pomoć Ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministarstva Kulture RH.

Koreografija: Ksenija Zec
Dramatugija: Saša Božić
Scenografija i video: Ivan Faktor
Kostimografija: Irena Sušac
Glazba: Hrvoje Nikšić
Oblikovajenje svjetla: Branko Cvjetičanin

Performeri: Sanja Abramović, Zrinka Lukčec, Olga Pakalović, krešimir Mikić, Dražen Šivak
Plesni pedagog: Blaženka Kovač
Umjetnička voditeljica ZPA: Snježana Abramović

Majstor tona: Branko Vodeničar
Majstor rasvjete: Miljenko Bengez
Pomoćnik scenografa: Igor Pauška
Radionica kostima: Jelica Mikluš
Izrada obuće: Ivo Drobnjak
Promocija: Sandra Babac
Osoba za kontakt: Emina Višnić
Fotograf: Mare Milin
Dizajner: Vanja Cuculić, Clinica


Iz programskog letka:

„Projekt M.U.R. koreografkinje ksenije Zec samo je izvorno inspiriran autobiografskom prozom Marine Cvetajeve.

Zašto?
„Tragajući za polazištem predstave pitala sam se je li to možda fascinacija intimnošću proze kojom Marina piše svoju poeziju, njen intrigantan i tragičan životopis, utjecaj političkog konteksta na osobnost i konačno na pojedinačnu sudbinu... Jesu li to uistinu odrednice predstave? Zapavo nisu. Zašto dakle, Marina i što je je od nje ostalo? Komunikacijske ali ne i emocionalne blokade, naizmjenični izbor samoće ili otvaranja, propitkivanje vlastitog umjetničkog izraza, njegovo prihvaćanje, ironizacija i odbijanje – i tako u krug... Družila sam se s Marinom uvijek se ponovno pitajući: „Što je ostalo?“. Shvatila sam da predstavu moraju stvarati izvođači – autori istih nedoumica. Prepoznala sam ih u ljudima s kojima već godinama dijelim biografiju.“

Što?
Inzistiranje na biografskim detaljima, iz života Marine Cvetajeve, te supotstavljanje izvedbenih kategorija plesa i glume dva su osnovna motiva pomoću kojih autorski tim istražuje privatne svjetove izvođača, koji tako i sami postaju aktivnim autorima odnosa prema ponuđenom literarnom predlošku. Stoga u novom projektu ZPA uz plesačice Zrinku Lukčec i Snježanu Abramović sudjeluju i glumci Zagrebačkog kazališta mladih i Teatra ITD Olga Pakalović, Dražen Šivak i Krešimir Mikić. Cilj projekta dakle nije tek ilustrirati pojedine detalje zam+nimljivog životopisa ruske autorice, već u izvođačima pronaći analogije iskustvu krhkosti identiiteta Marine Cvetajeve.

Kako?
Istinska i izravna komunikacija je onemogućena, - susret sa drugom osobom doživljava se kao represija jednog bića nad drugim. Izvođači istražuju odnose na koje su prinuđeni tekstualnim predloškom, kreirajući vlastiti izvedbeni tekst zasnovan na suživljenju sa izvornikom, njegovom neprihaćanju pa i ironiziranju ili sentimentaliziranju. Na taj se način brišu ionako krhke granice između glume i plesa, te između privatnosti na sceni i inzistiranja na kreiranju zadanih likova...Naglasak je na procesu izvođačeva približavanja tekstu i udaljavanju od „nametnutih“ tekstualnih oblika. „