Premijera: 19. Ožujak 1990. (bijela), 20.ožujak 1990. (plava)
Prijevod: Vera Bakotić – Mijušković
Redatelj: Petar Vujačić
Scenograf: Gordana Svilar
Kostimograf: Snježana Bartolec
Producent: Nevenka Mikac
Glume:
Ruzzante – Goran Grgić
Menato – Dražen Kühn
Tonin – Ranko Zidarić
Betia – Ranko Lipovšćak
Betia, lijepa i mlada seljanka, sa svojim mužem Ruzanteom nastanila se u Padovi. Menato, Ruzanteov i Betin kum, neuspješno nagovara Betiu da obnove nekadašnju ljubavnu vezu. Pošto mu ni na koji način nije pošlo za rukom iznosa steći Betinu naklonost, naposljetku odlučuje pribjeći lukavstvu: nagovori Ruzantea da se preobuče u stranca i iskuša tako ženinu vjernost. Međutim, Betia prozre Ruzanteovu prijevaru, te pobjegne u susjednu kuću vojnika Tonina, podrijetlomiz Bergama, koji joj je također udvarao. Menato i Ruzante odlučuju preoteti Betiu. Naposljetku, strašljivi se Ruzante sakrije, Menato izbije Tonina i ponovno ostvaruje svoje ljubavne želje. Komedija završava povratkom Betie Ruzanteu, ali i s jasnom naznakom da će ubuduće Menato biti stvarni gospodar situacije.