C. Hampton: Opasne veze
Premijera: 27.02.1988
Režija i adaptacija: Božidar Violić
Asistent režije: Damir Mađarić
Scenograf: Drago Turina
Kostimograf: Diana Kosec Bourek
Glazba: Igor Savin (po motivu „Moussete“ Couperina)
Mačevanje: Vili Matula
Glume:
La Marquise de Merteuil – Dubravka Miletić
Madame de Volanges – Nataša Maričić
Cécile de Volanges – Barbara Rocco
La Vicomte de Valmont – Kruno Šarić
Azolan, njegov sluga – Darko Janeš
Madame de Rosemonde – Eta Bartolazzi
La Présidente de Tourvel – Asja Potočnjak
Émile, kurtizana – Dubravka Ostojić
Le Chevalier Danceny – Rene Medvešek
Majordomo – Željko Mavrović
Ljubav je u „Opasnim vezama“ sudbina. Pojmu izdajstva u ljubavi, odnosno, prevare, koji utemeljuje Valmontova načela o ljubavnom ponašanju, Madame de Merteuil pretpostavlja okrutnost. Posrijedi je okrutnost kojom bi čovjek trebao ovladati samim sobom, postati gospodar svojih užitaka, vlasnik ljubavi. Mi ljubav doživljavamo kao neku vrstu bolesti, kao nešto što nas je obuzelo, što je jače od nas, čemu se ne možemo oduprijeti. Po prirodnom ustrojstvu čovjekovom ljubav integrira sve njegove emocionalne i tjelesne mogućnosti: upravo zbog toga čovjek obuzet ljubavlju gubi vlast nad samim sobom. Kao da po tome, čini se, ljubav i vlast imaju, i nehotice, mnogo više podudarnih točaka nego što bi se moglo pomisliti. Najdublji je problem u samome čovjeku – pitanje je li on svladan ljubavlju ili ljubavlju vlada. Mi živimo u uvjerenju – i po tome ljubav prepoznajemo kao ljubav – da čovjek koji vlada ljubavlju ne voli. Ono što zahtjeva i za što se zalaže madame de Merteuil, jest zapravo pobuna čovjekova protiv toga da bude rob ljubavnih užitaka.Umjesto da bude rob užitaka i ljubavi, ona želi da bude gospodar ljubavi i robovlasnik užitaka. Tko može vladati ljubavlju, mogao bi vladati svijetom. Madame de Merteuil jedino je žensko lice u literaturi, koliko mi je poznato, koje se približava jednom drugom veličanstvenom licu na tom polju „rada“ – Don Juanu. Madame de Merteuil i Don Juan kao lica uključuju pobunu protiv prirode, protiv temeljnog ustrojstva svijeta: jer su oni ljudi koji žele biti svoji gospodari. To su lica koja ne žele prihvatiti ljubav kao sudbinu.
Božidar Violić