M. Brumec: Otmica
Premijera 29. siječnja 1998.
Režija: SLVAKO JURAGA,LEON LUČEV,EDITA MAJIĆ,PETAR VEČEK
Scenografija: MARKO STANIĆ
Kostimografkinja: KATARINA RADOŠEVIĆ
Dramaturg: MARIJANA NOLA
Igraju:
EDITA MAJIĆ
SLAVKO JURAGA
LEON LUČEV
BILJEŠKE UZ BRUMECOVU «OTMICU»
Jeli ljubav danas između žene i muškarca danas moguća jedino u obliku nasilja?Je li nasilje jednako ljubavi?Tko je tu nasilnik a tko žrtva?Nisu li i žena i muškara i nasilnik i žrtva?
Ako društvo stvara lažne snove o izobilju kao jedinoj ljudskoj sreći, nisu li onda jedini ideali generacije što nas sustiže upravo i samo izobilje?Ako društvo pokazuje da se do izobilja može legalno doći ilegalnim putem, nije li onda generaciji koja će već sutra biti na vladujućim položajima put prema središtima moći i izobilju jedino ilegalan put?
Postoji li u generaciji što dolazi oni koji imaju svoje ideale?Budući da postoje i budući da su njihovi ideali zrcaljenje društvenih ideala, ideala novca i moći bez duhovnih ili društvenih primisli, nije li onda umrjeti za te ideale doslovce smiješno, glupo, ironično?
Kuzma i Damjan, sveti, krščani iz III. stoljeća prema legendi bili su blizanci odgojeni u krščanskoj vjeri. Uvijek se prikazuju zajedno obučeni u lječnićku odoru. U jednoj ruci drže posude s pomašću a u drugoj neku lječnićku spravu.Svoj život posvetili su lječenju najrazličitijih vrsta. Za vrijeme cara Dioklecijana uhvatiše braću koji su željeli liječiti, braću Kuzmu i Damjana, i osudiše ih na smrt.
Jeli najnoviji tekst Mislava Brumeca triler, ljubavna drama ili društvena satira?Kako žanrovski odrediti ovaj tekst, koji je doista opisan u skladu s dobrim suvremenim trilerom, ali koji tužno i ironično pokazuje odnos muškarca i žene među čije plahte su se zabili čitavi križarski ratovi i koji istodobno otkriva tri od bezbroj mogućih izbora mlade generacije u suvremenom svijetu te iskolje njihovih izbora.Teksta Mislava Brumeca nedvojbeno pripada devedesetim godinama ovog stoljeća. Nemoguće je odrediti njegov žarn.