E. Jelinek: Pijanistica

Premijera: 25. 11. 2008. u 20 h; polukružna &TD

Poigravajući se formom koncertne izvedbe predstava Pijanistica se pokušava potpuno novim pristupom kazališnoj naraciji približiti svijetu Elfriede Jelinek, svijetu jezične virtuoznosti, svijetu krajnje antigrađanske usmjerenosti. Tri glumice- Nataša Dangubić, Jelena Miholjević i Marina Nemet, među sobom razmjenjuju tri glavna lika iz Jelinekinog romana pokušavajući iz vlastite izvođačke vizure iskazati svu onu okrutnost, hladnoću, mržnju i požudu koju ti likovi nose. Središnja tema predstave jest seksualni nagon kao element destrukcije, destrukcija koja se upisuje u tkivo seksualne želje.



"Je li pisanje dar prilagodljivosti, podatljivosti stvarnosti? Svi bismo se mi rado prilagodili, ali što se pritom događa sa mnom? Što se događa s onima, koji stvarnost stvarno ne poznaju? Stvarnost je poput raščupane kose. Ne postoji češalj koji bi je mogao zagladiti. Pjesnici prolaze kroz nju zdvojno skupljajući svoju kosu u frizuru, koja ih zatim usred noći iznenada zaskoči. Nešto više nije u redu s našim izgledom. Lijepo začešljana kosa može ponovo biti protjerana iz svoje kuće snova, a da je se svejedno ne može zagladiti. Ili se ponovo raspala, pa sad poput vela visi ispred lica, tako da je se na kraju jedva može povezati. Ili se diže od straha pred onim što se stalno događa. Jednostavno ju je nemoguće dovesti u red. Ona to ne želi. Sve dok se kroz nju prolazi s nekoliko polomljenih zubaca češlja – ona to jednostavno ne želi. Tek sad nešto nije u redu s našim izgledom.
Napisano, koje se bavi onim što se događa, curi kroz prste poput vremena, i to ne samog onog vremena u kojem je nastajalo, u kojem je stao život. Nitko nije ništa propustio, dok je život stajao. Ni onaj živući, niti usmrćeno vrijeme, a po najmanje mrtvac. Vrijeme je, još za pisanja, prodrlo u rad drugih pjesnika. Baš zato što je vrijeme, ono može sve odjednom: prodirati u vlastiti rad te istovremeno u rad drugih, prolaziti kroz raščupane frizure drugih poput svježeg iako zlog vjetra, koji se iznenada i neočekivano uzdigao od stvarnosti. Kad nešto jednom ustane, za očekivati je da se neće tako brzo ponovo spustiti. Bijesni vjetar puše i pomeće sve za sobom. I sve podiže i baca, svejedno u kojem smjeru samo ne natrag u stvarnost koju bi trebao preslikavati. Bilo kamo, samo ne u tu stvarnost."
Elfriede Jelinek: ''U zaleđu''


Igraju:
Nataša Dangubić, Jelena Miholjević, Marina Nemet

Režija: Dario Harjaček
Dramaturgija: Rona Žulj
Izrada kostima: Ana Detoni
Kompozitor: Tibor Szirovicza
Prijevod teksta „U zaleđu“: Iva Prosoli

KOPRODUKCIJA:
Sveučilište u Zagrebu - Studentski centar – Kultura promjene -Teatar &TD i Kazališna družina KUFER