Pasolini: Pilad
Premijera: 25. lipnja 1998.
Prijevod: IVICA BULJAN i MANI GOTOVAC
Redatelj: Ivica Buljan
Skladatelj: Mitja Vrhovnik - Smrekar
Koreografkinja: Mare Sesardić
Scenograf: Robert Somek
Kostimografkinja: Ivana Popović
Asistentica koreografkinje:Petra Senjanović-Novosel
Asistentice sceneografa: Ksenija Jurinec i Andrea
Dizajn svjetla: Miljenko Bengez
Zvučna slika: Branko Vodeničar
ANA KARIĆ Zbor
ROBERT WALTL Orest
SENKA BULIĆ Elektra
DRAGAN DESPOT Pilad
NATAŠA DORČIĆ Žena, Eumenide, Furije
ZORAN PRODANOVIĆ-PRLJA Seljak, Starac
RADOVAN RUŽDJAK Dječak
PETRA SENJANOVIĆ-NOVOSEL Dječak
I
DUNJA VEJZOVIĆ kao Atena
Gudački trio: TATJANA BEŠIĆ, HRVOJE i DAVOR PHILIPS
Teatar &TD zahvaljuje gospođi Dunji Vejzović bez čije velikodušnosti ova predstava ne bi bila moguća.
O predstavi
PASOLINI: PILAD (režijeske skice)
Poetija je osnovno sredstvo sporazumijevanja u Pasolinijevom Piladu. Režijska misao slijedi Pasolinijevu preporuku o novom kazalištu «koje nije ni akademsko ni avangardističko». Predstava pripada pasolinijevskom «teatru riječ», ali ne slijedi tradiciju hrvatskog literarnog društva. Naglasak je na ŠTO, a ne KAKO se govori.Pilad se referira na kazalište atenske demokracije ignorirajući građansko kazalište rituala.Osnovna misao je čuti tekst. Čuti postaje važnije od vidjeti. Doći do ideje, a ne do slika. Ideje o Pasolinijevom Piladu nadvisiju događaje, ai ideje nisu predstavljive. («puisque le reel est irrepresentable…parlons-en» - Duras.) Struktura predstave nije naturalistička, poput grčkog teatra slijedi minimaliziranje scenske akcije.Slijedi da glumci predstavljaju ideje, a ne karaktere ( «U predstavama kazališta riječ prevladavat će razmjena mišljenja i ideja», Pasolini).Teme Pilada grupirane su po retoričkoj kvaliteti.Predstava razvija dva tipa prizora, poetske i debatne. U prvu skupinu ulaze sesret Oresta i Elektre,Piladova odlazka u planinu,susred Pilada i Elektre, Oresta i Pilada.Granični prizor su Atenina ukazanja Orestu i Piladu. Prvi pripadaju pasolinijevskom svijetu sna, drugi svijetu realnosti. Podjela uloga (ili ideja) zasnovana je na pasolinijevskim dualitetima (Orest je plav,Pilad crn;Orest konformit,Pilad revolucionar). Dječak preuzima funkciju pasolinijevskog Anđela (tema nevinosti),Atenu predstavlja operna pjevačica, Seljaka rock-pjevač, Zbor glumica, a Ženu i Eumenide ista glumica.Koreografska struktura predstave slijedi osobne dispozicije izvođača (pokret je apstraktan, rijetko narativan). Pasolinijeva riječ u isto vrijeme je tijelo.Tijelo nosi autonoman jezik, drukčiji od onog što nas ga društvo obično uči koristiti. Važna tema,vezana uz koreografiju predstave je seksualnost. Muški i ženski svijet postavljeni su antagonistički (tema se razvija u monologu Žene koja osuđuje muško prijateljstvo,Zbor koji sudi prijateljstvu Oresta I Pilada predstavlja Žena). Drugi važan oblik erotizma kod Pasolinija, poput opsesije, je mastrubacija (Piladova mastrubacija pred susret s Elektrom završava silovanjem,mastrubacija je vezana s idejom grijeha i smrti). Proleterijat kao erotska fantazma izbija u trećoj epizodi (Zbor o Piladovom erotskom životu). Forma predstave bliska je suvremenom apstraktnom teatru (Wilson, Grueber, Duras) po tome što govornici poezije u isto vrijeme izvršavaju scensku akciju.
