Premijera 11. siječnja 2004.
redatelj: Borna Armanini
scenografija: Ivan Dobran
kostimografija: Doris Kristić i Đurđa Janeš
kompjuterska animacija: Vjekoslav Brkić
tekstovi pjesama: Lukas Nola
oblikovanje svjetla: Mario Vnučec
oblikovanje tona: Branko Vodeničar
fotograf predstave: Nino Šolić
Glume:
Leon Lučev
Jelena Miholjević
Dubravka Carić Crnojević
Tvrtko Jurić
Natalija Đorđević
Luka Petrušić
«Da dobra vijest zapravo i nije vijest – odavno je poznato. A ako je vijest konačno loša, sve što je potrebno jest – napraviti dobar plan, kako bi ona uz određene promjene, korekcije i prilagodbe postala projektom. Jer tek u tom trenutku od te se vijesti može početi pristojno ili normalno živjeti. I što se događa kad izrečemo sitnu laž? Uglavnom ništa. Osim ako je laž o krupnoj stvari. Što je AIDS? Medicinski fenomen ili društvena tema?
U ovoj crnoj komediji prokazuje se zloćudna manipulacija tuđim nesrećama. Bolest postaje metafora za društvene poremećaje, a sam bolesnik žrtva «zdravog» društva, u kojem je bolest, kao i sve drugo, samo roba na tržištu. Gdje je humanost? Tamo gdje je uspijemo sami pronaći. Često na posve neočekivanim mjestima…
kritike:
«Predstava potvrđuje Lukića kao vrsna dramatičara i poznavatelja medija i ljudi.»
Želimir Ciglar, Večernji list
«Vješto napisan tekst s zabavnim elementima humora.»
Tajana Gašparović, Slobodna Dalmacija
«Ironijski otklon prema stvarnosti Lukić je postigao prikrivenom dramom u drami.»
Ivan Jindra, Hrvatsko slovo
«Lukićev tekst se poigrava licemjerjem i manipulacijom kao sveprisutnim motivima užurbanog svijeta današnjice»
Hrvoje Ivanković, Jutarnji list