L. Nola: Ptice II

Premijera 05. svibnja 1995.

Redatelj: Lukas Nola
Scenograf: Vlatko Paulić
Glazba: Boris Runjić
Kostimografkinja: Đurđa Janeš

Igraju:
Djed (tatin otac):Boris Buzančić
Mama: Ana Karić
Tata: Željko Mavrović
Eva (njihova kći): Mirta Zečević
Silvio: Galliano Pahor
Simone (djedova ljubavnica): Nina Violić
Lili (djedova ljubavnica): Ana Horvat



O predstavi:

U dramskom tekstu Ptice II, Lukas Nola se intimno obračunava s vječno opetovanim i u svim civilizacijama i vremenom iznova upitnim mitom o Ikaru.
Čovjekova želja za letenjem, psihološki svagda prožeta i strahom od letenja, nije samo želja za ovladavanjem prirodnim zakonima, za pobjedom nad silom zemljine teže, nego je prije svega čovjeku urođena potreba da do krajnjih granica propita prostore i granice vlastite slobode. Već s prvim se spoznajama o sebi kao „sebi u svijetu“ u djeteta javlja potreba za iskušavanjem granica toga svijeta – koliko se visoko može popeti na kućni stola, na opće užasavanje brižne majke i svih ukućana, koliko brzo može trčati (u odnosu na drugu djecu u parku), ali u isto vrijeme koliko daleko smije i može ići u kršenju normi i zabrana što su mu ih postavili roditelji. Dijete pokazuje upravo nevjerojatnu upornost u nepodopštinama kako bi otkrilo koliko daleko u tom može otići prije nego uslijedi kazna.
Odrastanje i sazrijevanje, usvajanje civilizacijskih naslijeđa i znanja ne otklanja tu psihološku potrebu, samo je čini složenijom i vještije prerušenom. Koliko daleko može ići čovjek u vlastitim istraživanjima, koliko je dopušteno znanosti vršiti nasilje nad prirodom prije nego se ona pobuni – ući u genetsku šifru, tajnu života, i strukturu atoma, tajnu materije – to je već znanost dovelo do ruba uništenja svijeta.
Kako daleko može ići čovjek u propitivanju prostora vlastite slobode koristeći pritom druge ljude kao pokusne predmete, a da ne dovede u pitanje temeljne krajnje granice čovječnosti i morala, a da ne počini nasilje i zločin? Koliko nam je toga i u ime čega uopće dopušteno, i od koga, zapravo, valja tražiti dopuštenje? Koliko mili-metara bliže Suncu dijeli Ikara od božanskog leta do smrtonosnog pada?
Sva ova pitanja, upite što sveudilj zavode filozofiju, teologiju i znanosti, Lukas Nola oslobodit će zamorne ozbiljnosti i propitati ih kroz duhovit, gotovo groteskan tijek igre. Iskustvo campa, Alana Forda, Monthy Pythona i pomalo ciničnog intelektualnog humora prostor su u kojemu se Nola osjeća sigurno i gdje se dobro zabavlja.
Zabavljajući pritom i gledateljstvo, kojem će u toj višestrukoj igri ipak podmetnuti krajnje ozbiljna pitanja, na koja se, naravno, odgovor niti ne očekuje.

Darko Lukić

Moji razlozi
Ili
Bersziewski kao duhovni otac depilatorike
Zašto? Zašto Bersziewski piše o „logistici imena“ i time me demantira kao suputnika?
Uhvaćen u entelehiju diferenciranih misli pronašao sam Mir i Čistilište: prenapučeno istina iverjem atribucije i vječitim psihopompom atribucije, ali ipak inferiorno pred Epifonemom pa dakle „moje“ Nom de guerre ipak postaje Nom de plume, te moje Ja prestaje egzistirati kao Epilog već kao summarum bonum koje kazuje o „ružičnjaku koji se okreće ka mjesecu“.
Ne pamtim više od auksopatije, već kažem, kao i stari epikurejac (kojeg bih mogao čak nazvati prijateljem) u svojim radovima o libidu-ljubav. Moji ekstremiteti interacijalno liberaliziraju svoja istegnuća K NJIMA (k iluminaciji, k Erati) i ne kontrahiraju se više pred rezultatom koji je, iako skriven koprenom bure Enila, možda novi Aršanj.
„Tijelo je napeto!“ viče Moloh u „Trci kože“ ali odmah zatim pita – „Što je tijelo?“
Zašto tijelo?!, pita autor i daje odgovor de verbo ad verbum u trećem činu prizorom potištene djece. Nula.
Tko je ubio Hitlera? Čemu služi slovo H? Da li su zaista otišli?
Pitanja koja korespondiraju s današnjim vremenom, odgovori koji blasfemično odzvanjaju poput epicedija. Scenografija je lišena željeznih predmeta, kostimografija je lišena smisla.
„Ona ambabusno prihvaća demodoksologiju dok je ostalo Šutnja“ – piše u svojoj Kronici tuniskog ćilimarstva, „doktor“ Bersziewski. Dozvoljavam Ironiju Čakre...
Slatki princ transformirao se u žabu.
Lukas Nola

Nagrade:

Međunarodni festival „Ona i &TD“ 1995.

• Nagrada žirija LUKASU NOLI za najboljeg redatelja Festivala
• Nagrada žirija NINI VIOLIĆ za ulogu Simone