R. Žulj: HOMMAGE I

Igraju: Petra Dugandžić i Sven Jakir

Tekst i režija: Rona Žulj

Dizajn svjetla: Hrvoje Grgić

Producentica: Petra Glad

Nana ima crnu kosu. Upravo je ostavila sve što poznaje kako bi postala glumica na filmu.

„Što više govorimo, to manje riječi znače“, naučila je Nana i zato sada želi slike. Želi da je se fotografira. Jednog će je dana netko otkriti na taj način. Umjesto na filmu, Nana završava kao prostitutka, ali ovo nije priča o prostituciji. Nanina je priča hommage jednoj sasvim drugoj ženi.

Anna je oduvijek htjela napustiti svoju zemlju i otići drugdje. Jednog je dana, kad joj je bilo sedamnaest i otišla. Stigla je u Pariz. Bila je vrlo mršava, imala je samo jednu haljinu i jedan par cipela. („Haljina je bila crna, a cipele su bile bijele“). Oduvijek je htjela biti glumica. Još odmalena, glumila je u školskim predstavama, pjevala i plesala uokolo. Glumila je kasnije i kako se kupa u kadi. Snimili su to kao reklamu. Jedan ju je redatelj otkrio na taj način. Anna je postala glumica.

Hommage I lebdi između davne stvarnosti i snimljene fikcije, prepričanog života i zadane uloge, jedna ikona na pola puta od žaljenja do divljenja nekadašnjoj sebi, sve nježno i nenametljivo provedeno kroz ruke pripovjedača ili domaćina scene, kroz glazbu, slike i okrutno precizne kvadrate teksta.

Predstava je nastala u sklobu laboratorijskog modula Teatra &TD - LAB&TD