Premijera: 19. ožujka 2009. u 20 h, velika dvorana &TD
Redateljica: Marina Petković Liker
Dramaturška suradnja: Nina Horvat, Sonja Pregrad, Ivan Vidak
Igraju: Ana Karić, Suzana Brezovec, Maja Katić, Tomislav Krstanović, Sonja Pregrad, Helena Petković, Petar Sarjanović
Ova predstava okuplja različite izvođače, glumce i neglumce, i kolektivnim istraživačkim radom nastoji pronaći zajednički nazivnik različitih svjetonazora.
Tematski spajajući Čehovljeve Tri sestre i fragmente/sjećanja/pokušaje iz 1968. godine, pokušava progovoriti o svijetu u kojem živimo i zajedničkom osjećanju u njemu, te o odnosu između rada i nerada, korisnog ili nekorisnog, proizvodnje i trošenja, i oblicima slamanja društva i pojedinca pod zakonima društveno-političkih sistema.
Izvedbeno istražujući društvenu igru, principe pobune, vrste razgovorancije (prazna diskusija, ogovaranje, sjećanje, čuđenje...), međuljudske odnose, intimne slabosti i dileme, te način na koji mediji utječu na naše stavove, iskustvo i djelovanje, pokušali smo napraviti predstavu koja kreira neki mogući odgovor na nemoć u kojoj se nalazimo.

«Treba raditi. Treba raditi.» govori jedan od likova želeći pobjeći od dosade, od praznine u sebi. Treba izmisliti nekakav posao. Može biti i potpuno beskoristan. Raditi! Daje dobar osjećaj, ali je kao droga i treba ga sve više i više. Pa radi sve više i više. Proizvodi beskoristan materijal i to što ga slama jedino je što ga drži na životu. Progutao ga je žrvanj koji je sam stvorio.... A dosada i praznina su ostale.
Što se dogodilo s vjerovanjem da naporan rad i sloboda izbora donose ispunjenje životnih ciljeva i da će, budeš li spreman, očekivana prilika svakako naići?
Treba li se boriti za promjene? Što se uopće treba promijeniti? Što kad se izborimo za promjenu? ....