J. C. Danaud: Ručni rad

Premijera: 13.01.1980.

Režija: Zdenko Blažević

Kostimografija: Ika Škomrlj

Prijevod: Višnja Machiedo

Glume:

UDOVICA, čudovište – Marija Kohn

SOPHIE, glupača – Marija Sekelez

PETITPAS, svetica – Jadranka Matković

„Temeljna obilježja Danaudova pisanja zrcale se, ukratko, u crno-humornoj tonalnosti i zgusnutoj atmosferi komada, u marionetskoj burlesknosti likova, u škrgutavoj komici situacija i replika (njegov svijet na daskama može podsjetiti na neka Fellinijeva ostvarenja), očituje se nadalje u začudnom, čvrsto sazdanom, sočnom i bodljikavom dijalogu, u jezičnim igrama sa šatrovačkim i žargonskim začinom. Tematska problematika RUČNOG RADA obuhvaća pak aktualnu pobunu ženstva zasnovanu na drevnom antagonizmu muško-ženskog, požudno prizivanje i euforičnu pohvalu udovičina statusa (oslobođenje od muškog jarma), te siloviti, ali dvosmisleni antifalokratizam utoliko što se senzualno iskorištavanje muškarca pretvara u sredstvo istrebljivanja. Tjerajući, vrlo jezgrovitim postupkom, svoj „feminizam“ do skrajnosti i apsurda, Danaud istodobno razotkriva i podvlači njegovo naličje. U tom komadu, u kom se satira i farsa neprestano dodiruju i isprepliću, „krimić“ će poslužiti tek kao odskočna daska za smiješno-dramatičnu raspravu o ljubavi i nasilju, o sprezi Erosa i Thanatosa u muško-ženskim odnosima. Dijalektika komada počiva na trima stajalištima što ih utjelovljuju tri ženske osobe: vižljasta i nadmoćna udovica, žene-u-nuždi (jer je svom tiranskom mužu netom odrubila glavu) i čeznutljiva „stara frajla“, djevica kova Vojske spasa. Njihov razgovor je i pređa od koje je satkana scenska radnja RUČNOG RADA, zato što implicite mrsi i raspliće zaplet, tj. vodi zataškavanju zločina i eliminiranju dokaza. Odrubljenu glavu usvaja stara frajla, otprije tajno zaljubljena u (bivšeg) posjednika, koja, u svojim poznim godinama, doživljava „uslišenu“ ljubav! Sraz ljubavi i nasilja, muškog i ženskog, okončava se tako apoteozom ljubavi.“

Višnja Machiedo