A. Fugard: Sizwe Bansi je mrtav

Premijera: 14. 03. 1979.

Komad su zajednički osmislili: Athol Fugard, John Kani, Winston Ntshona

Prijevod: Maja Zaninović

Režija: Lawrence Kiiru

Scena: Goran Trbuljak

Kostimi: Ruta Knežević

Asistent režije: Snježana Tribusson

Tonska kulisa: Branko Vodeničar

Glume:

Otokar Levaj, Slobodan Milovanović, Tomislav Stojković, Peter M. Njiru

„„Sizwe Bansi je mrtav“ južnoafričkog pisca Athola Fugarda mogli bismo nazvati dramom o rasnoj segregaciji u kojoj se rasna segregacija ne spominje. Izgubivši zaposlenje, a time i radnu knjižicu i onaj minimum građanskih prava koja mu omogućuju da ne umre od gladi u nekom od rezervata, Sizwe Bansi, Crnac, ostaje praktički bez identiteta. Zamjenjujući dokumente i identitet sa slučajnim mrtvacem na ulici, Bansi započinje svoj drugi život. Komad je pisan jednostavno, bez patetike i s nizom duhovitih situacija, koje odražavaju naivnost i priviknutost na višestoljetnu podjarmljenost, čime dobiva na dramatičnosti i tragičnosti teme o kojoj govori.“

„Fugardovi komadi uspostavljaju dijalog između afričke nevinosti i iskustva; između sela i grada; te između maski koje su Afrikanci dužni nositi i čovjeka ispod njih.“

The Times, London

„Fugard je jedini dramatičar koji danas piše na engleskom jeziku čije drame sadrže nužne dualizme istinske tragedije. „Otok“ i „Sizwe Bansi je mrtav“ se možda i bave pojedinačnim situacijama, ali su njihove implikacije univerzalne. Oni su nepodnošljivo govorenje, ali su istovremeno i plemeniti, pa stoga i optimistički. Pozivaju na političku promjenu, ako ne i na revolucionarnu akciju, ali nas istovremeno i upozoravaju da bolji politički sustavi neizostavno ovise o promjenama srca.“

The Listener, London

„„Sizwe Bansi je mrtav“ politička je drama bez političke agitacije. Sizwe Bansi mora promijeniti identitet da bi živio. Skrivena poruka: APARTHEID NIJE SAMO STROGO ODJELJIVANJE CRNE I BIJELE RASE, NEGO TAKOĐER I ODJELJIVANJE OD SEBE SAMOGA. Samoosuđenje, gubitak identiteta crnog Južnoafrikanca da bi preživio. Takav je literarni procede i inače značajkom Fugardova rada: Politički komad bez prizemne, plakatske tendencije. To je kvalitet Fugardove dramaturgije-. nepravda, zloupotreba, deformiranje Sizwea nigdje se riječima ne iskazuju, ali se odigravaju pred nama. Naprotiv, okrutni mehanizam koji onemogućuje crnom stanovništvu da preživi, Fugard prikazuje kroz njihovu inteligenciju, humanost, humor i solidarnost. To je djelo protiv apartheida koje može i nasmijati. Kritika rasističke „homeland“ politike koja odiše humorom – do suza. A iza svega toga stoje nepobitne činjenice, tragična istina.“

Profil, Wien