F. M. Pesenti: Sympathy for the Devil

Premijera: 27. ožujka 2008.

Redatelj: François-Michel Pesenti
Dramaturg: Christelle Harbonn
Izvodi: Ana Karić

«Naslov ove predstave posuđen je iz pjesme Rolling Stonesa (Beggars Banquet 1968).
Zamislio sam Sympathy for the Devil za Anu Karić nakon što smo 2006. surađivali na probama za jednu drugu predstavu.

Htio sam da bude sama na sceni.
Htio sam također da ju jezik – njezin nezamjenjiv odnos spram hrvatskog jezika – istakne kao životinju koja se skriva da bi raskomadala svoj plijen.

U našem projektu ne bi bilo priče u pravom smislu riječi. Krenuli bismo od korpusa rečenica odabranih iz svih Shakespeareovih djela, rečenica koje u ovoj ili onoj formi slave nekažnjivost moći/vlasti, dominaciju zla i ljudsku fasciniranost destrukcijom.
Projekt bi ocrtao portret ljudskosti opsjednute užitkom i posjedovanjem, a kao krajnost te opsjednutosti ukazala bi se afirmacija kraljevstva smrti. S obzirom na našu suvremenost, koja je toliko očita, možemo zamisliti da Sympathy for the Devil neće biti metaforička predstava.»





teatar.hr:

Naslov posuđen od Rolling Stonesa, tekstovi od Williama Shakespearea, redatelj iz Francuske, a glumica iz Teatra &TD. Iliti Ana Karić kako je na sceni vidi François-Michel Pesenti.

Francuski redatelj, pisac, scenograf i koreograf François-Michel Pesenti, u Hrvatskoj je prvi put režirao još 2000. godine i to Pirandellovih ‘Šest lica traži autora‘ u splitskom HNK. No, umjesto po umjetničkom rezultatu ta je predstava u anale domaćeg kazališta ušla po činjenici da je s nje nekolicina gledatelja, a s njima i poneki kritičar, izašla lupajući vratima, što je pak rezultiralo dugotrajnom prepiskom tadašnjeg ravnatelja splitske Drame, Ivice Buljana, i urednika kulture u Slobodnoj Dalmaciji, a na stranicama iste.

Iz Splita je Pesenti, za kojeg biografi vole reći da je jedan od najvećih kazališnim ikonoklasta, otišao ravno u bečki Burgtheater, a postom nastavio nastavio raditi po brojnim slavnim europskim i svjetskim, kazališnim i festivalskim adresama.

Tako je 2006. u ZeKaeMovu Ciklusu europskog kazališta gostovala njegova Fedra u produkciji tokijskog kazališta Seinendan, a onda je konačno lani trebao režirati i ‘Kvartet‘ Heinera Mullera u Teatru &TD. Trebao i počeo, ali nije završio. Službena verzija kaže zbog - bolesti. No, ako i nije uspio dovršiti ‘Kvartet’, Pesenti je tijekom proba za njega osmislio projekt kojim će se vratiti u Hrvatsku i isti namijenio isključivo Ani Karić. Kako sam kaže, još tad mu se ‘nametnula zamisao da upravo u njoj utjelovi lik koji bi se našao između Jarryjevoga oca Ubua i lika Moga kralja Henrija Michauxa‘.

I tako je zapravo nastala monodrama koja naslov posuđuje od Rolling Stonesa, a tekstove od Shakespearea - ‘Sympathy for the Devil’. Naime, cjelokupni tekst predstave sastavljen je od ulomaka iz povijesnih drama Williama Shakespearea, koje je redatelj u suradnji s Christelle Harbonn rascjepkao i ’semplirao’ kako bi ‘najbjelodanije svjedočili o opscenoj nasladi što je pruža moć’. Ili opet njegovim riječima:

Htio sam da (Ana Karić) bude sama na sceni.
Htio sam također da ju jezik – njezin nezamjenjiv odnos spram hrvatskog jezika – istakne kao životinju koja se skriva da bi raskomadala svoj plijen.

U našem projektu ne bi bilo priče u pravom smislu riječi. Krenuli bismo od korpusa rečenica odabranih iz svih Shakespeareovih djela, rečenica koje u ovoj ili onoj formi slave nekažnjivost moći/vlasti, dominaciju zla i ljudsku fasciniranost destrukcijom.
Projekt bi ocrtao portret ljudskosti opsjednute užitkom i posjedovanjem, a kao krajnost te opsjednutosti ukazala bi se afirmacija kraljevstva smrti. S obzirom na našu suvremenost, koja je toliko očita, možemo zamisliti da Sympathy for the Devil neće biti metaforička predstava.

Što u svemu tome rade Stonesi, shvatit ćete valjda kad pogledate predstavu, čijim se simpatijama za Znate Koga u svom istomenom filmu već pozabavio jedan slavni Francuz - Jean-Luc Godard.