M. Gavran: Kako ubiti predsjednika

Premijera 6. ožujka 2004.

režija: Zoran Mužić
scenografija: Aleksandar Bezinović
kostimografija: Đurđa Janeš
glazba: Mate Matišić
oblikovanje svjetla: Damir Kruhak
oblikovanje tona: Branko Vodeničar
inspicijentica: Petra Budiša
fotograf predstave: Nino Šolić

Glume:
Marko Torjanac
Luka Dragić
Mladena Gavran
Natalija Đorđević

O predstavi
Radnja ove drame događa se u jednoj europskoj tranzicijskoj zemlji početkom 21. stoljeća, a glavni su junaci dva brata i njihove životne družice. Parovi su nositelji oprečnih načela: konformističkog prihvaćanja svega oko sebe zbog osobne koristi uz olakšavanje savjesti potragom za pozitivnim aspektima globalizacije, i anarhoidnog odbacivanja realnosti globalizma uz utopistički pokušaj postizanja preokreta terorističkom djelatnošću. Preplitanje političkog i intimnog, prošlosti i sadašnjosti, u ovoj intrigantnoj priči dovodi do dramske napetosti i neočekivanih obrata u kojima se zrcale prepoznatljivi suvremeni likovi. Suptilni muško - ženski odnosi u specifičnom Gavranovom stilu, također postaju bitnom odrednicom.

kritike
«Kako ubiti predsjednika» na relevantan način tretira temu nad kojom bismo se svi trebali zamisliti; riječ je o komadu koji artikulira onu zabrinutost koja već neko vrijeme struji svijetom, ali koja teško nalazi put do javne svijesti.
Boris B. Hrovat, Vijenac

Vješto vođena fabula, karakterističan finalni obrat neočekivano je drastičan i snažan.
T. Gašparović, Slobodna Dalmacija

Autor je u drami vješto koristio tekstove brojnih politologa, sociologa i novinara te duboko «zabrazdao» u proces globalizacije, iz kojeg se, čini se, nitko ne može izvući neozlijeđen.
B. Stanić, Glas koncila

Gavran na ironičan i kritičan način iskazuje svoje stavove o potrošačkom društvu u kojem živimo, ali i postavlja pitanja o nama samima, o našem odnosu prema svemu što se u svijetu događa, o korisnosti ili štetnosti ideologija.
K. Kolega, Vjesnik