P. Vogel: Kako sam naučila voziti

Premijera 24. veljače 2000.

Prijevod: Snježana Banović
Redateljica: Snježana Banović
Scenograf / oblikovanje svjetla: Drago Turina
Kostimografkinja: Doris Kristić
Scenski pokret: Zaga Živković
Dramaturg: Darko Lukić
Izbor glazbe: Branko Vodeničar
Lektorica: Đurđa Škavić
Pomoćnica redateljice: Morana Foretić

Osobe

Mrva, žena u dobi od četrdeset i nešto do jedanaest godina: Ksenija Pajić
Pecak, atraktivan muškarac u četrdesetima: Goran Grgić

Grčki zbor

Muški grčki zbor koji igra Djeda, Konobara i dečke iz srednje škole: Nenad Cvetko
Ženski grčki zbor koji igra Majku, Tetku Mary i cure iz srednje škole: Nataša Dangubić
Dječji grčki zbor koji igra Baku, cure iz srednje škole i glas jedanaestogodišnje Mrve: Natalija Đorđević

Zahvaljujemo se mr.sc. Gordani Buljan Flander na stručnoj pomoći

O predstavi

(...) U tekstu „Kako sam naučila voziti“ mlada žena uči život u vožnji. U tom metaforičnom bijegu od obitelji ona dolazi do jednog od najstrašnijih i najbolnijih mjesta suvremene civilizacije – do problema zlostavljanja djece. Već je prva reakcija na ovaj tekst bila jednoglasno oduševljenje.
„Veličanstveno komična drama koja nas opsjeda... krasan, bolan vodič kroz osakaćeno postojanje u sjećanjima jedne žene“ zapisala je kritika u New York Timesu. „Hrabra, iskrena priča o očajanju i preživljavanju. Paula Vogel zaranja u zbunjujući vrtlog adolescencije i pokazuje kako je jedna žena naučila živjeti s ranama vremena, radije negoli biti njima uništena“ pisao je The Boston Globe.
Dalji put i život ovoga teksta, bio je samo logičan nastavak doslovnog ushita koji je izazvalo njegovo prvo postavljanje na sceni.
Darko Lukić