Premijera 21. lipnja 2001.
Pisac i redatelj: Vladimir Stojsavljević
Dramaturginja: Vesna Đikanović
Scenograf: Miljenko Sekulić
Kostimografkinja: Marija Žarak
Skladatelj: Ilan Kabiljo
Oblikovanje svjetla: Miljenko Bengez
Tonska kulisa: Branko Vodeničar
Fotograf predstave: Nino Šolić
Inspicijent: Dragutin Hleb
Igraju
Zagorka: Marija Kohn
Gordana: Ecija Ojdanić
Damir / Lajoš / Nadkonobar: Enes Vejzović
O predstavi
Marija Jurić Zagorka ušla je u Teatar &TD nakon Alme Mahler i Mihalila Bulgakova kao prva domaća znamenita osoba čijom se kazališnom (dakle imaginarnom) biografijom bavimo. Ušla je u povorci žena ITD-ove pozornice, od spisateljica – Marine Cvetajeve, Asje Srnec Todorović, Caryl Churchill, Maje Gregl, Paule Vogel, Žanine Mičevske, preko redateljice Ivice Boban, Snježane Banović, Saše Broz, do dramskih osoba,Fedre, Anne Weiss, Lynne, Mrve, Jelene Sergejevne, kao još jedna velika žena u tom nizu.
Ukazala se Marija već jednom u Teatru &TD, došavši s onoga svijeta ko duh na izbornu listu u „Cabaretu &TD“. Kao Zagorka, i Manda, i barunica Glembay-Castelli. I evo je opet. Na duplerici. Toliki put, toliko slavnih žena u konkurenciji. Uistinu velikoj Zagorki nije bilo lako dospjeti na duplericu, i to u zemlji gdje na duplericu svako malo dospije kakva dama čije ime niti je tko prije te duplerice čuo, niti će nakon toga čuti, niti bi tko znao što bi s tim imenom sve da ga i zna.
Možda upravo zato veliki dugo čekaju. Ili im uopće nije stalo pojavit se na duplerici? Ili im tamo nije mjesto? No malo je zabrana koje Zagorka nije pogazila, i malo toga što joj se htjelo nije na kraju i ostvarila. Upravo to malo ostalo je uglavnom prešućeno, ali ipak zabilježeno. Sasma dovoljno za jednu predstavu.
Darko Lukić